Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!“
I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!“ Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
(Mk 1,14-20 )
U liturgijskim čitanjima jučerašnje 3. nedjelje kroz godinu, u Evanđelju po Marku piše: „Ispunilo se vrijeme…“.
Kozmičko i tehnički mjereno – vrijeme se ne ispunja; ono samo teče, dolazi, protječe i otječe – ravnomjerno.
Vrijeme – ono se ne može ispunit’, jer vremena nikad ne nestaje, nikad ga nema previše. – Onoliko kol’ko vremena otječe, tol’ko ga i dotječe.
O onom drugom i drukčijem vremenu, za njega bi se moglo kazat’ da se ispunja, a to je ovo naše životno vrijeme!
Dijete se začne, potom raste i ispuni se vrijeme da se rodi. Kad se rodi, to dijete k’o ljudsko biće – razvija se: raste, i onda se u njegovom životu ispunja vrijeme za vlastite odluke.
To životno vrijeme, ono u životu svakoga od nas protječe vrlo različito. – Nije ravnomjerno i ne protječe ujednačeno.
Životno vrijeme čas leti, čas se rasteže, čas je brzo, čas je sporo. U njemu je moguće opazit’, kako se vrijeme ispunja; najprije nije ispunjeno, a onda dođe pravo vrijeme.
Kozmičko vrijeme – njega svatko može znati. Dovoljno je znati čitati položaje nebeskih tijela, služit’ se kalendarom i satom i već se može iščitati, koje je vrijeme.
Čak više ne treba ni to! – Dovoljno je uzet’ mobitel u ruku i upitat’: hej Siri… – i dobiju se odgovori.
– To je to kozmičko vrijeme! – Ali ono nutarnje, životno vrijeme – njega prepoznaje samo onaj tko je u njemu, u tom vremenu. – Treba samo biti pažljiv na njegove znakove.
Tako, ispunjeno vrijeme poroda – to vrijeme znaju dijete i majka koja treba roditi.
Pravo vrijeme sjetve – to vrijeme zna onaj tko je povezan sa zemljom i sa sjemenom koje je zasijao.
Evo dva primjera, a koja govore o vremenu koje prolazi; netko će reć’ da tu vrijeme prolazi uludo, u_tutanj – a evo i Ti kaži svoje!
– Prvi primjer – iz banke:
Sin priča, da je proveo puni sat vremena u banci, čekajući tatu da prebaci neki novac.
I kad više nisam mog’o izdržat’, pit’o sam ga: tata, što si ne aktiviraš internet bankarstvo?
A zašto bi’ to činio? – pit’o je sad on mene, začuđena pogleda.
Pa, na taj način ne bi mor’o ovako dugo bit’ u banci, zbog običnog prebacivanja novca s računa na drugi račun.
Vidi, tata, mog’o bi obavit i kupovinu preko interneta; jednostavno, sve bi ti bilo i lakše – i brže.
Čekaj, oćeš reć’ – nastavi sad on, ako bi aktivir’o to čudo – kako se zove? – preko interneta, onda više ne bi’ mor’o izlazit’ iz kuće ni onda kad ‘oću podić novac?!
Točno, vikao sam sav oduševljeno, misleći da sam ga konačno dobio; možeš si čak naručit’ i hranu da ti je donesu na vrata, imaju službe i za to!
Tata je onda zašutio, a kad je opet progovorio, ostavio me je bez riječi…
– Drugi primjer – iz trgovine „Metro“:
Dok sam bio na službi u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Hamburgu (u prvom mandatu od godine 2000. do 2003.), obično smo s. Jasenka i ja išli u nabavku svega što je bilo potrebno za kuću.
Naravno, da sam ja bio onaj koji gura kolica s kupljenim stvarima, a ona je birala i probirala; pola sata kraj ove police, pola sata tamo – dvije police dalje; onda sat vremena gore na katu…
A ja osjetim, kako se već polako počinjem trest’ od muke, od dosade. Počne me živcirat’ ta njezina brzina puža.
– I onda čujem sebe, kako u sebi tiho govorim: aj, smiri se! – polako! – sa’ će ona…
I onda čekam, čekam, čekam, dok ona razgleda, probire, bira, odlučuje se…
– Gleda, kol’ko kalorija ima onaj sir, ona joj salata nešto nije dovoljno zelena, jabuke su već pomalo trule… – pa ih onda dodirne onim svojim kljakavim prstima, a ja oborio pogled, bojim se – počet’ ću vrištat’ od smijeha.
Đaba sve, ona i dalje tjera svoje; njezine oči ništa drugo ne registriraju, osim – kalorije, kalorije: za Reginu 0,3%, za Saransana 0,7%; ja, moram za njega još i kokoš… – i gledam kako joj se usne miču k’o na play_back, bez ikakvog tona.
I kad više ne mogu i ne znam dalje, kad u meni proku’a, onda se više ne mogu suzdržat’ pa viknem: ajmo, Baba! Ajmo više! Naras’ će mi brada! Ajmo, ostari’ ću ovdje! – kol’ko te već čekam…
- Kad onda čuješ nju…
Jučerašnja 3. nedjelja kroz godinu i moja kršćanska vjera - to dvoje me potiče da vam i u ovoj noći progovorim koju o našem Dobrom Učitelju, Isusu Kristu - i da vas na Njegove riječi podsjetim: „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ A da i glazbeni dio bude kako emisiji kršćanskog rocka i priliči, za to sam u pomoć pozvao moje noćašnje goste - kršćanski metal bend „Martin Simon's Destroyer of Death“.
Ova noćašnja noć od ponedjeljka bit ću puna vrištanja i žestokih gitara – a sve na slavu Imena Gospodina našega Isusa Krista.
Uzeo sam i posve novu bilježnicu, u koju sam već počeo pisat’ natuknice za idućih 100 emisija. – Podučio me jedan dobar momak iz Zenice, Mario Grgić, koji živi u Münchenu, on mi je rekao: anto, idemo do 500-te emisije s Božjom pomoći!
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
