U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«
Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«
(Iv 20, 11-18 )
Nitko to nije vidio, da bi mogao reć’ – kako se mrtvi Isus vratio u život, kako se kamen na čudesan način pomaknuo s Njegova groba, ni kako je Isus napustio grob. Nigdje u Evanđeljima ne nailazimo čak ni najmanji znak, kako se uopće moglo dogodit’ Isusovo uskrsnuće.
Kaže se samo, da su žene trećeg dana nakon Isusova raspeća išle pohodit’ grob – i da je grob bio prazan.
– Dakle, uskrsna vjera nije nešto što ne bi ostavljalo prostora za mogućnost sumnje. Učenici i učenice traže i bore se, sumnjaju – čak i pogrješno razumiju.
Prizor s Marijom Magdalenom na uskrsno jutro predstavlja primjer tog dugačkog i postupnog spoznajnog procesa.
On započinje na grobu s jednim temeljnim nesporazumom: Marija misli da je Isusovo tijelo ukradeno i da joj je time Isus dvaput oduzet.
Potom slijedi drugi nesporazum, da je Isus koji se pojavio zapravo stranac.
Presudni trenutak, kad počinje živjet’ njezina vjera, jest onaj u kojoj ju Isus poziva imenom: ,,Marijo!“
Ne samo da je u tom času shvatila, nego je bilo zahvaćeno čitavo njezino biće.
Marija ostaje, njezina ljubav prema Isusu ne dopušta joj napustit’ grob. – Po ljubavi je u konačnici spoznala, tko je Onaj koji ju je pozvao imenom. I ona se okreće od žalosti nazad k ljubavi.
Jer i Marija Magdalena, i ona je morala naučit’ još jednu, posljednju stvar: da kolika god bila njezina ljubav, ta ljubav mora pustit’ ljubljenoga.
Tako njezina vjera postupno narasta do razine da čini ono što joj Gospodin kaže. I Marija ide i naviješta: ,,Vidjela sam Gospodina!“
Uskrsno Evanđelje, ono nas potiče da prihvatimo i suočimo se s naporom pitanja, propitivanja, traženja; jer samo tako i naša vjera može postat’ odraslom vjerom.
Isus i svakoga / svaku od nas zove po imenu; mene – koji vodim ovu emisiju, vas koji sad perete zube, ili ste već legli u krevet, a koji s pola uha slušate zvuk iz vašeg radio-prijemnika / kompjutora, kao i sve vas u vašim autima koji se ove noći vozite prema određenom cilju.
Isus svakoga od nas zove imenom, kako bi Uskrsna radost mogla djelovat’ u nama – i među nama.
Uskrs je ono ‘sada’ koje preobražava ovaj svijet. – Zato Isus Mariji ne dopušta da se zadržava s Njim.
Kao da i njoj i nama kaže: ne hvataj se grčevito za prošlost, nego sa mnom, koji ti držim zaleđe, izgovarajući moje ime i pouzdajući se u moju riječ – okreni se životu / okreni se sada!
Gospodin svakoga jutra, Gospodin sada kuca i na vrata naših srcâ; On želi biti prvi koji će se u našem srcu nastaniti.
I prije nego naše uho čuje tolike glasove svakodnevice, odmah u rano jutro – i ‘sada’, ono treba prvo čuti glas svoga Stvoritelja i Otkupitelja – Isusa.
Onu tišinu jutra, onaj rano-jutarnji mir – kao i ovaj kasno-večernji odmor i odlazak na počinak mi imamo zato, jer ga je Gospodin u nama ostavio – za sebe.
Zato, Njemu – našem Gospodinu, Njemu darujmo ove svete trenutke, ujutro – i ‘sada’ uvečer!
Noćas je s nama stara provjerena garda – kršćanski momci iz benda Whitecross; predstavit ćemo njihov novi album koji se tek pojavio na tržištu - „Fear No Evil” / Ne boj se zla! Kud bolji poticaj, kud ljepše riječi, u ovom svijetu zla koji nas okružuje, i ovom vremenu beznađa, u koje smo uronjeni.
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
