Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. – Po ovom će svi znati da ste moji učenici ako budete imali ljubavi jedni za druge.
[ Iv 13, 34-35 ]
Samo što smo uzeli u ruke daljinski – i tek što smo upalili TV, il’ se spojili na internet, vidimo i čujemo, kol’ko je taj naš svijet posvuda podijeljen!
Pitamo se: ‘ko je taj, koji je stvorio ‘treći svijet’? – I otkuda to, da smo baš mi koji živimo ispod ovoga neba, mi smo imali sreću da ne živimo u tom nekakvom ‘trećem’ svijetu, nego u onom ‘drugom’ ili ‘prvom’?
Tko je bio taj, koji je uredio tu nekakvu ‘prvu klasu’ i sebe smjestio u nju? – a svima drugima ostavio da se naguravaju i gaze jedni po drugima u drugoj, trećoj, il’ nekoj pedeset-osmoj?
– I na koncu, ‘ko je im’o toliko hrabrosti, podijelit’ čovječanstvo u rase? – Tko je propis’o da jedna rasa ima pravo stajat’ visoko gore, a svi ostali dolje ispod?!
U Bibliji, u Knjizi Stvaranja nigdje se ne spominje taj neki drugi, ni treći svijet! Ni-jednom jedinom riječju nema ni spomena na nekakvu podjelu čovječanstva na ikakve klase i rase.
Svaka riječ, svaka stranica iz ‘Knjige Stvaranja’ govore nam o jednom jedinom svijetu, o jednom ljudskom rodu, kojemu pripada svaki živi čovjek – muško i žensko.
Tim slijedom onda i svim ljudima s jednakim pravom pripada ova zemlja i ovaj jedan jedini svijet! – Tomu nas uči Biblija, tomu nas uči Isus Krist – i naša kršćanska vjera.
Kad kao kršćanin-vjernik znam sve ovo, onda ne mogu a ne upitat se: zašto gotovo da ne prođe dan, a da nas mas-mediji ne informiraju i opet o nekoj krvavoj žetvi, o nasilju najgore vrsti?!
– Kako li se nemoćnom tad čini sva naša spremnost na mir, na pravednost, nasuprot ovakvom svjetskom dnevnom redu!
– I kako bespomoćno djeluju pozivi na pomirenje i poštivanje ljudskih pravâ nasuprot tolikih poplavâ mržnje, bujicâ nečovječnosti, užasa i terora u svijetu bijelih i crnih, desnih i lijevih, zelenih i crvenih, malih i velikih!
Riječi, k’o što je rečenica iz Markovog Evanđelja: „Među vama neka ne bude tako!“ – te riječi, nažalost, nisu se ni tijekom kršćanske povijesti uvijek odjelotvorile i bile stvarnost. U dvadeset-stoljetnoj epohi i među nama kršćanima je jako često vrijedio – i vrijedi zakon jačega.
– „Tako neka ne bude među vama!“ [Mk 10,43]
Ponavljajući ovu rečenicu, vjerujem da nikome nije stalo do toga da optužuje prošlost; nego se puno više trebamo zauzimat’ oko toga da u ovom našem danas prihvatimo Isusovu riječ i da se Njemu kao našem Učitelju i Spasitelju s poniznošću obratimo.
Isusova riječ o služenju poziv je najprije Crkvi kao cjelini, ali je i poziv svakoj kršćanskoj zajednici – poziv na trajno obraćenje.
Zato, i misioniranje ovoga svijeta, znači zapravo njegovo mijenjanje, mijenjanje svijeta – i to svakoga dana!
– I ne zaboravit’ pri tom ono jedno i bitno: uvijek počinjat’ od sebe!
Sv. Dominik, koji je živio u 13. stoljeću, sanjao je o tome da ode među poganske „Kumane“, njima da navijesti Isusovu Radosnu vijest. – Ali, njegovi životni putovi nisu ga odveli dalje od južne Francuske. Tamo je on otkrio polje svoga misionarskog rada.
U životopisu ovog „bijelog brata“ pripovijeda se da je jednog dana k njemu došla neka siromašna žena. Nije imala više ništa za jelo u kući, čime bi nahranila svoju djecu.
Dominik joj je rado htio pomoć, ali ni on – ni njegova subraća nisu imali ništa u samostanu, što bi joj mogli dat’ – ništa, osim Biblije.
[ Kad znamo, da su u to vrijeme knjige bile velika vrijednost, svaka je bila pisana rukom; k tomu, ta je Biblija za Dominika bila nadasve vrijedna, jer on je u njoj dopisiv’o svojeručno zabilješke, svoja razmišljanja o pojedinim dijelovima teksta. ]
Dajmo ovoj ženi Bibliju, rekne Dominik svojoj subraći. – Ne želim proučavat’ mrtve kože, dok oko mene živi ljudi gladuju! Nek’ je proda, i neka si kupi hrane. Mislim da će se to Bogu više svidjet’, nego li da mi iz nje čitamo i molimo.
Dominik je jednako mog’o otvorit Bibliju i reć’ onoj ženi: Gospođo, Isus u svom ‘Govoru na gori’ kaže: ‘Blaženi koji gladuju, oni će se nasititi’!” – Samo što od tih riječi žena, a ni njezina djeca ne bi bili siti.
Ovako živeći, Dominik je pokazao, na koji bi se način trebala i danas ostvarivati Isusova „Zapovijed ljubavi“ prema Bogu i prema bližnjemu, koji je gladan i siromašan, koji je progonjen i obespravljen.
Svojim životom, dakle, svjedočit’ Isusovu „Zapovijed ljubavi“, to će bit’ ispunjenje one naše kršćanske misije.
A o svom poslanju ljudima, Isus kaže: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju!“ – Time On kao pravi Učitelj ne misli samo na život vječni, na život koji ima doći s onu stranu, nego misli i na život ovdje i sada, u ovoj našoj gradskoj džungli-pustinji.
Ako kao kršćani želimo istinski razumjet’ ovu Isusovu zapovijed, onda se moramo više potrudit’ oko toga, da i drugi oko nas dođu do svojih prava, da dođu do ljudskijeg i pravednijeg života, već ovdje na zemlji.
Zato, posvojimo Isusovu „Zapovijed ljubavi“, da je znamo izreć’ i da bude dio nas i kad smo budni preko dana, ali i u 22.45 navečer, dok slušamo emisiju kršćanskog rocka – i onda da znamo ponovit’ ono što Isus govori u toj zapovijedi nama, koji smo Njegovi:
Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. – Po ovom će svi znati da ste moji učenici ako budete imali ljubavi jedni za druge (Iv 13,34-35).
Meni, jednako k’o i Tebi koji sada čitaš ove riječi, Isus nam svima šalje isti mail [ k’o što i ja šaljem svakog ponedjeljka ujutro na sve mail adrese u mojoj kompjutorskoj arhivi mailova ] – i u tom mailu nam poručuje:
Anto, Ivane, Mare, Luce, Grozdana, Daliborka, Štefe, Drago, Stipane… – ako se želite zvat’ mojim učenicima, ako želite bit’ moji glasnici, moji misionari, zapovijed vam novu dajem: da ljubite jedni druge!
Za noćašnju 422. emisiju kršćanskog rocka – i zadnju u 12.-oj sezoni emisija na HKR-u, kao temu sam uzeo nad-naslov „Misionar“. O tome će odmah na početku emisije – u istoimenoj pjesmi pjevati Matija i Čedo Antolić [ što je zapravo zadnja pjesma na kojoj je dragi prijatelj Čedologija radio; pjesma je snimljena prije pet godina, povodom proslave Zlatnog jubileja naše Misijske zajednice u Hamburgu, hrvatske katoličke misije. ]
Tu su još i tri pjesme „Glasnika nade“, za koje nisam baš siguran – jesam li ih puštao samo za Tvoje uši. Sve tri ove pjesme snimljene su malo drukčije – i otpjevane zajedno sa zborom „Donum“, koji djeluje pri župi Sv. Nikole u Varaždinu. – Ove pjesme objavljene su na CD-u pod naslovom „Misionar“, koji je zapravo raritetno izdanje – i više uopće nije u prodaji, jer ga nema! Zato ćemo noćas s tog albuma poslušati ovih nekoliko pjesama, uz – dakako – i one druge lijepe pjesme s porukom, a pjevaju ih kršćanski rock bendovi!
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
