Dvojica su učenika putovala u selo, koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: „Što to putom pretresate među sobom?“ Oni se, snuždeni, zaustave, te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: „Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu, te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?“
A on će: „Što to?“
Odgovore mu: „Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako ga glavari svećenički i vijećnici naši predadoše da bude osuđen na smrt te ga razapeše. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali povrh svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali, ne našavši njegova tijela, dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji kazaše da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.“
A on će im: „O bezumni i srca spora, da vjerujete što su god proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
Uto se približe selu kamo iđahu, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: „Ostani s nama, jer zamalo će večer, i dan je na izmaku!“I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, blagoslovi Boga, pa razlomi te im davaše. Uto im se otvoriše oči, te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: „Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putom govorio, dok nam je otkrivao Pisma?“
U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. I nađoše sakupljenu Jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: „Doista, uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!“
Nato oni pripovjede ono s puta, i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
[Lk 24 , 13-35]
Crni su se oblaci nadvili nad Katoličkom crkvom, posebno ovdje u Njemačkoj. A kumovala je tomu itekako vijest iz Rima – iz „Kongregacije za nauk vjere“, da „Crkva nema, i ne može imati moć udjeljivanja blagoslova istospolnim zajednicama“.
Na ovaj Papin „NE“ blagoslovu istospolnih zajednicâ, nadovezao se jedan moj mladi župljanin, član naše misijske zajednice ovdje u Hamburgu, koji je sa zabrinutošću rekao: da nikad u životu nije imao veće nemire, vezane za Crkvu, k’o sad ove zadnje korizme.
Teško mi padaju svi ti napadaji na Crkvu, moju oazu mira. Teško mi padaju i sve te različite teologije Istoka, Zapada, Sjevera; skakanje s tim nekim amazonskim idolima po Vatikanu; s druge strane ne-briga ili ne-moć za kineske katolike; pa onda globalizam, post-modernizam, „Sinodalni put“, ti novi kardinali koji mi se nimalo ne sviđaju…
Ove korizme posebno mi je odzvanjala ona rečenica sv. Franje: „Drago mi je, brate Anto, da braću učiš Svetoj Teologiji, samo pazi da im zbog znanosti ne propadne duh!“ – Ili još jače ona Ciprijanova, iz prvih kršćanskih vremena: „Habere non posset Deum patrem, qui non habet Ecclesiam matrem“. (Ne može imat’ Boga za oca – tko nema Crkvu za majku).
Odlučio sam ove korizme molit’, da svjetlo Kristovo zasja u duši mojoj, ali i u vremenu u kojem prolazim ovom kuglom koju zovemo zemljom.
– Tako mi to lijepo napisa u poruci Toni, sin Sreće Bobaša – s Podova; Srećo je moj vršnjak i školski kolega iz davnih Han-Biljanskih danâ; ubijen je na Bikošima, 8. lipnja ’93., i to od onih istih munafikâ s kojima smo zajedno išli u školu. – Ostao je njegov sin Toni, da dalje prenosi ime pok. Tate i svoje obitelji Bobaš.
Vratimo se nakratko još onim „crnim oblacima“ nad Katoličkom crkvom, ovdje ispod ovoga sjevernog neba.
Određeni broj njemačkih biskupâ burno je reagirao na ovakav „NE“ iz Vatikana, jer kao nije u skladu s onim što zastupa „Sinodalni put“, koji pošto-poto želi re-definirati odnos Crkve u Njemačkoj prema istospolnim zajednicama.
Zaboravlja se da se jedinstvo Crkve ne temelji na međusobnom dogovoru nekoliko pastoralnih službenikâ koji žele bit’ pošto-poto „in“, okrećući jedra svakom vjetru. Jedinstvo Crkve ne temelji se ni na biskupima koji žele bit’ šatro „moderni“, a zaboravljaju – što su obećali prije ređenja.
Nikoga ne učim, ali kao sin sv. Dominika od toga ne odustajem: za mene se jedinstvo Crkve temelji na ne-pogrješivom autoritetu apostolske predaje!
Zato ne dam da me obeshrabre ikakvi „crni oblaci“, posebno ne u ovo sveto vazmeno vrijeme! – Želim se radovat’, hoću slavit’ svoj kršćanski Uskrs!
Imam potpuno pouzdanje u to, jer jedna od prvih rečenicâ našeg uskrsnulog Gospodina bila je: „Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!“ [Mt 28,10]
Na taj put, u Galileje naših danâ – a koji će i za mnoge od nas bit’ puno dulji od one dvije milje, o kojima govori Isus u Evanđelju po Mateju: Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije (Mt 5,41) – na taj put svi smo po krštenju pozvani!
Slaveći Kristovo uskrsnuće u ozračju tolikih strahova koji nam se prijete odasvud, mi slavimo Isusa koji nam pomaže da živimo nadu – i budemo njezini „glasnici“ u ovome svijetu.
– Jer, kako će inače ovaj svijet preživjeti, ako ga se mi kršćani odreknemo?!
završili smo vrijeme Korizme, i izvikujemo glasno: Krist je uskrsnuo! Radujmo se svi! Aleluja!!!
– U ovoj noći od Uskrsnog ponedjeljka, dvije su radijske emisije koje Ti preporučam za slušanje:
– jedna je emisija kršćanskog rocka „Oni rokaju za Gospodina“, koja kreće standardno od 22.30 pa do 23.45 sati.
– druga emisija, koju Ti iznimno u ovoj noći preporučam jest „Mala škola rock’n’rolla“, na HR2, koja ide od 22.00 do ponoći.
Voditelj ove emisije je legendarni Pishta, koji je želio na Uskrsni ponedjeljak imati kao gosta jednog od „Glasnika“ i popričat’ o svemu pomalo: o Glasnicima, o white metalu i kršćanskom rocku, pa onda i o emisijama kršćanskog rocka… – o svemu dakle pomalo.
Na Tebi je da se odlučiš:
– za emisiju kršćanskog rocka na HKR-u, 298. po redu, u kojoj su gosti projekt kršćanskog rocka, nazvan jednostavno „Walk the Walk“;
– ili za emisiju „Mala škola rock’n’rolla“ na HR2.
Za koju god od ove dvije emisije da se odlučiš, jedno znaj:
ovakvu Uskrsnu čestitku, kakva će Ti bit’ ponuđena noćas na oba ova linka ispod, siguran sam da Ti nitko drugi neće ponudit’, pa da živiš još 158 godina!
Isus je uskrsnuo! – To je zapravo razlog, zašto ćemo u ovoj noći rokat’ žestoko i kršćanski – za uskrslog Gospodina.
Blagoslovljen i obiljem radosti i mira ispunjen Uskrs Ti želim!
Isus je uskrsnuo! - To je zapravo razlog, zašto ćemo u ovoj noći rokat' žestoko i kršćanski - za uskrslog Gospodina. Blagoslovljen i obiljem radosti i mira ispunjen Uskrs Ti želim! U emisiju kršćanskog rocka na HKR-u, 298. po redu, u goste dovodim projekt kršćanskog rocka, nazvan jednostavno „Walk the Walk“;
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
