Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: „Mir vama!“ To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“ To rekavši, dahne u njih i kaže im: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: „Vidjeli smo Gospodina!“ On im odvrati: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: „Mir vama!“ Zatim će Tomi: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.“
Odgovori mu Toma: „Gospodin moj i Bog moj!“ Reče mu Isus: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
[Iv 20, 19-31 ]
Vjeroučitelj je na satu vjeronauka postavio pitanje djeci: kako biste željeli proslavit’ svoj rođendan?!
Da bi im pomogao odgovorit’ na ovo pitanje, pokazao im je tri fotografije:
– prva fotografija: dijete stoji ispred stola prepunog raznih darova, a roditelji tek kao nijemi promatrači sa strane;
– druga fotografija: dijete između oca i majke, a na stolu leži nekoliko darova;
– i treća fotografija: dijete-slavljenik u sredini, a oko njega puno druge djece, roditeljâ, rođakâ, prijateljâ…
Što misliš, za koju se od ove tri fotografije odlučio najveći broj djece?! – Naravno, za ovu treću fotografiju, tj. treću mogućnost. Tako bi sva djeca, a vjerujem i svi odrasli, željeli slavit’ svoj rođendan: svi na okupu, svi se zajedno raduju.
– Što Tebi ovim hoću reći?!
Ništa drugo, nego da je – biti zajedno, puno ljepše, nego li biti sâm. Djeca to znaju najbolje, da biti zajedno je ljepše od svega drugoga; biti zajedno, to čovjeka čini radosnijim.
Ako smo u svojoj radosti sâmi i nemamo je s kime podijeliti, onda se naša radost brzo pretvori u žalost; a ako smo žalosni, brzo ćemo se smirit’ ako se u našoj blizini nađe netko komu ćemo moć’ povjerit’ tu svoju žalost. – Učini nam se tada, k’o da od te žalosti netko od nas pola odvadi.
I budemo li se željeli igrati, budemo li željeli nešto organizirat’ – onda je to puno jednostavnije i ljepše učinit’ zajedno s drugima.
– Ove istine itekako smo svjesni i mi odrasli, samo što se mi volimo pravit’ važni, volimo glumit’ veličine – pa to nećemo otvoreno priznat’.
Ali kad ostanemo sami, između svoja čet’ri zida, kol’ko nas je koji bismo dali sve na svijetu samo da tu svoju samoću s nekim podijelimo, a tog nekoga nema.
Prepoznatljivo je to posebno u milijunskim gradovima, kakav je Hamburg. Ljudima sve više nedostaju ljudi, ljudi s kojima će razgovarati, s kojima će se zajedno smijat’, zajedno tugovat’.
Televizija sa svojim programom prejeftina je utjeha, utočište bez duše i srca. – Čak ni zlatna ribica, ni sve one „vreće buhâ“ koje kakaju ovdje ispred zgrade naše Misije, k’o što su kakale i ispred našeg zagrebačkog samostana – svi ti kućni ljubimci možda su ponekad i prilično dragi, poslušni – ali nisu ljudi. Ne mogu pričat’ o ovom il’ o onom, ne mogu nadomjestit’ čovjeka.
– Zapravo, nitko i ništa ne može zamijenit’ čovjeka!
Zato, budemo li htjeli istinski živjet’, budemo li željeli živjet’ radosno, onda upamtimo jedno: trebamo ljude s kojima ćemo se osjećat’ povezanima!
Živjeti zajedno – ovu je istinu itekako osjećao i sam Isus. To se itekako prepoznaje u riječima iz Evanđelja, gdje On govori svojim učenicima: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“
Sve, dakle, ovo što sam dosad rekao, sve je to svima nama dobro znano, i zvuči tol’ko jednostavno! – No, pitanje glasi: kako počet’ tu ljubav živjet’ u svojoj svakodnevici? Kako ostvarit’, tj. kako ću ja zaživjet’ tu svoju povezanost s drugim ljudima?
– Kako, kad samo u jednom Hamburgu (tako u povjerenju kažu naši bauštelci) sve je više zgradâ koje se grade, a u kojima prevladavaju stanovi za samce!
U ovoj noći od ponedjeljka, drugog Vazmenog tjedna, uz riječ iz Evanđelja, gdje se govori o priznanju i ispovijedi vjere nevjernog Tome, do Tvojih ušiju donosim novi album kršćanskog rockera iz Skandinavije, točnije iz Švedske - Christiana Liljegrena - „Melodic Passion“ preslušavamo u 299. emisiji kršćanskog rocka.
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
