Mnoge će se vode i ovih danâ izlit’ iz svojih koritâ, mnoge će rijeke nabujat’, zbog nadolazećeg povećanja temperature zraka i zbog topljenja snijega. Zato je dobro, već sada, pripremat’ se na ono nadolazeće i teško. Lijepo je bilo, dok je zima trajala, dok je minus stezao duboko ispod nule. Ali sad, kad dođe zatopljenje, ono će malo kome donijeti radost. Zato mi se ovdje istinitim čine riječi koje kažu: „ne raduj se južini i tetinim kolačima!“
Zašto se ne radovat’ se južini, to mi je jasno! Idućih dana, bit će mi to još jasnije! Ali zašto se ne-radovat’ tetinim kolačima?! E, to mi nije do kraja jasno; iako mi je moj stariji brat Mirko to pokušao kratko pojasnit’. Tete Luce iz Pokrajčića, rođena sestra naše Mame, znala nam je često doć’ i donijet pune ruke najslađih kolača, kojima smo se svi u kući radovali.
Nosila je Tete Luce povezanu maramu na glavi, k’o i naša Mama; a kad bi se nasmijala – u lijevom kutu njezinih usana zacaklila bi se dva zlatna zuba. – Smijala se Tete Luce glasno, a kako nas je samo ljubila – da su poljupci odskakali od naših obraza k’o čepovi od šampanjca. A onda navečer, kad smo išli spavat, ostajala bi Tete Luce s Mamom, i do dugo u noć bi njih dvije šaporile nešto pokraj šporeta.
Sutradan, kad je polazila svojoj kući, Mama bi se na nju ljutila, jer Tete Luce nije htjela ništa uzet’ za ponijet’ natrag u cegeru. A to je bila sramota za kuću u koju je došla. Bilo je to nepisano pravilo oblazaka po našim selima: tete i kume bi dolazile s punim cegerima, ali bi se s punim i vraćale. Sve su tete to tako činile, osim naše Tete Luce. Zato je i nastao taj izraz, i koristili smo ga samo mi u našoj kući: „Ne raduj se južini i tetinim kolačima!“; jer bi joj Mama uvijek na odlasku govorila, nek’ i ona drugi put ne donosi ništa.
A mi djeca bismo samo gledali u Mamu šutke, i k’o da smo svi mislili isto: Mama, pa nemoj joj tako govorit’! Nek’ Tete donese opet kolača, kad su ‘nako dobri!
Kršćanski glazbenik, čije ćemo pjesme u ovoj noći slušati, odziva se na ime Neal Morse. Kad sam prošle godine predstavljao njegov rad, rekao sam da on „piše pjesme brzinom svjetlosti!!! Ja ne uspijevam tako brzo mislit’, kakvom brzinom on piše pjesme, i snima albume! Odmah da se razumijemo: ne bilo kakve albume, nego sve bolji od boljega, albume kršćanske tematike, što je za mene i za emisiju kršćanskog rocka na HKR-u itekako važno“.
Poslušaj 201.emisiju na YouTube kanalu: