U ono vrijeme: reče Isus:
„Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.“ Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u Kraljevstvo nebesko.
Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu.
Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.
Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.
Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.
Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.
Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom.
Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.
Ne volim kad me zovu „pobožnjakovićom“, nit sam pobornik tih nekakvih karizmatskih pokretâ, ni polaganja ruku. – A još manje sam na strani onih koji se svako malo mažu svetim uljem i padaju u te nekakve molitvene zanose, u – kako oni kažu: počivanje u Duhu.
Poštujem svećenike koji tako čine, posebno kada dolaze na područja drugih župnih zajednicâ il’ misijâ, najavljujući svoj dolazak.
Nažalost, takvih je danas vrlo malo, koji se pridržavaju reda u Katoličkoj crkvi.
Kod tih svećenikâ-karizmatikâ, obično je riječ o likovima, koji se samo pojave, bez ikakve najave il’ pitanja: smiju li? – mogu li? – Misle valjda, da je sve to njihovo, i da oni imaju pravo posvuda nastupat’, bez najave, i bez da reknu: hvala!
Dođu pokupit’ pare, ostavljajuć’ onda mjesnim svećenicima, nek’ se oni nose sa svim onim psihičkim poteškoćama vjernikâ, a koje – nažalost – vrlo često ostanu nakon prolaska tih nekakvih karizmatikâ kroz njihovu župu il’ misiju.
Sjećam se, jedne noći od prije nekol’ko godina u Amsterdamu. – Kasna noć, taman završio koncert „Iron Maidena“; ja se s prijateljem vraćam prema autu. – Trebamo se odvest’ tih nekol’ko stanica noćnim S-Bahnom. Kad na stanici, čekaju i neki Indijci, njih nekoliko… – I sve riječ po riječ, na engleskom, kad taj moj prijatelj rekne da sam ja svećenik.
Oni me najprije nekako sumnjivo pogledaju, a onda me okruže i kažu: je l’ polažeš ruke? Oćeš se nad nama pomolit?!
Ja se okrenem prema tom mom prijatelju, zaprijetim mu se i reknem: ovo je zadnji put da si rek’o, tko sam i što sam!
A onda se okrenem tim Indijcima i kažem: ja vam to ne radim… – To možda kod vas tamo rade na svakom ćošku. Rade to i vaši svećenici, kad dođu u Europu, al’ ja ne!
Dok sam bio na službi u našem dominikanskom samostanu na Korčuli. Sjećam se, u posjet bio doš’o neki Amerikanac, koji je imao puno novaca – i mog’o si je priuštit’ vlastitog vodiča po gradu.
Tako je došao i do naše samostanske crkve, želeći je vidjet iznutra. – I ta djevojka-vodič, govori mi: pita Amerikanac, da položite ruke na njega i da se pomolite!
Odgovorim joj kratko, da ja to ne činim! Nek’ on lijepo klekne tamo pred oltar i pomoli se sam! Svetu misu imamo ujutro u 8 sati, i tada može doći, pa ćemo se onda pomolit’ zajedno!
Ove godine po prvi puta organiziramo duhovnu obnovu za našu Misijsku zajednicu ovdje u Hamburgu. – Rekoh, prva duhovna obnova, organizirana onako kako je to prema propisima Majke Crkve; mi iz Misije, koji smo službeno poslani ovdje od strane naših biskupa, mi smo pozvali svećenika, da vjernicima održi duhovnu obnovu na početku korizmenog vremena.
Kako sam napisao na listiću-najavi, koji smo jučer podijelili našim vjernicima: zajednička molitva, duhovna sabranost, mogućnost za svetu ispovijed, osluškivanje propovjednikovih riječi… – to je ono što će biti ponuđeno na ovoj duhovnoj obnovi.
– A sve ostalo, tražite negdje drugdje!
Nisam pobornik nikakvih tih karizmatskih iživljavanja, nit’ volim da me smatraju „pobožnjakovićom“.
Ali u snaga svete vode – i da me ona može zaštitit’ od nasrtaja Zloga, kad se njome prekrižim, kad se stavim pod zaštitu Imena Isusova – u to vjerujem!
Ken Tamplin je i ovu noć s nama. Zvuk njegovih gitara, boja njegovog glasa – i u ovoj noći bit će s nama.
Magdallan je projekt kršćanskog rocka, koji više odavno ne postoji, ali ostala su dva snimljena albuma iza njih, koja ćemo slušat’ u ovoj noći od ponedjeljka, u 252. emisiji kršćanskog rocka.
Sve što trebaš je klikni na link ispod…
https://www.youtube.com/watch?v=4yxWXCe3hCc&feature=emb_title
