I to sam ja...

Tako je počelo...

… baš k’o u stihovima jedne naše pjesme:

„od života odgovor sam tražio,

s kim ću moći dijelit svaki dan.

On me zovnu, pođi mojim stazama,

tvoja vjera osvijetlit će ti put“.

Tako je i bilo.

– U glavama moga brata Jadranka i mene, dugi niz godina stvarala se ideja – pjevati pjesme Gospodinu u čast.

Nakon mog povratka iz Njemačke, ideja se konačno počela ostvarivati, kad smo pokrenuli projekt kršćanskog rocka koji smo nazvali „Glasnici nade“.

Sve što smo nosili u sebi, počelo je izlaziti iz nas – i traje evo još i danas.

Bogu neka je hvala i slava!¸

…vrijeme nezaustavljivo teče, samo SJEĆANJA ostaju.

Ukratko sam pokušao sažeti dijelove tih godina u ovoj brošuri: 30 godina moga svećeničkog života.

Obitelj je sveta i sve što jesam, mogu zahvaliti Bogu i svojoj obitelji; svojim roditeljima koji su iz ljubavi na svijet donijeli desetero djece.

Sedmero nas je živih: trojica smo svećenici, jedna je sestra časna – i troje ih je koji imaju svoje obitelji.

Bogu neka je hvala i našoj Mami i Tati.

Samo Njegova ruka me sigurno vodila stazom života, baš onakvom kako je utrta samo za mene.

Znam da ta staza vodi preko mosta kojim moram prijeći na onu drugu stranu rijeke.

Jedno Te molim, Gospodine: nikad ne ispuštaj moju ruku!