Glasnici nade
Glazba riječi i riječ o glazbi
Poziv predanosti "Glasnika nade"
Ruksak snova ponijeli su protagonisti „Glasnika nade“ iz svoje ‘Rvaćanske’ zavičajnosti, iz Brajkovića sa svojim patronom sv. Petrom i Pavlom.
Tako su putovali i tako putuju evo već trideset godina, njegujući svoj obiteljski, kršćanski, humanistički, pacifistički svjetonazor, zagovor ljubavi, duboku religioznost bez zadrške, duhovnost i predanost Bogu, ali istodobno i buntovnost vjernikâ svoje multinacionalne zavičajnosti.
„Živimo u slozi svi
jer smo narod nečiji
narod koji želi ići
putom mira
Vodi nas kroz život Ti
u tami daj nam svjetlosti
Bože, Kraljevstvo Tvoje, neka dođe“
(Dođi Kraljevstvo Tvoje)
'Rvaćani' su povijesno raspet narod, i ta povijest razapinjanja još traje.
Rat 90.-ih do dna je opustio njihov dom i cijeli Rvaćanski zavičaj.
Smrt, bolje reći nasilna smrt nevinih i nemoćnih ima funkciju simbola mosta, koji čovjeka – ‘Rvaćanina’ / ‘Rvaćanku’ iz Brajkovića podno Gorčevice i Ušica, stotinama metara visokoga, kilometrima i kilometrima širokoga, vodi u svijet vjere.
„Smrt je samo prijelaz praga vrata koji dijeli ljudski i božanski svijet“ – tako je govorio ujak / fratar, dok ih je pripremao za Prvu Pričest i Krizmu.
mnoge su majke u crnini
jahači na čeličnim konjima gaze
svoju ‘istinu’ traže u krvi“
(Ratnikov san)
Tekstovi pjesama „Glasnika nade“, od naslova do naslova, životno su hodočasnički „kontinuirani pjev“ prepoznatljiv u križu, oskudnom vremenu ne-slobode, laži i rata.
U interesu za svakodnevicu ljudi, u ljubavi i mržnji komšije, u vjeri i nadi koje nisu upitne, u miru i dobru, u doživljaju rodnog bosanskog kraja i svijeta koji im je otvorio vrata – a jezik ‘odzemljenja’ omogućuje čitanje tekstova ovog kršćanskog benda, o životu u stihovima.
i dođe novi dan
kroz pjesmu On mi kaže
da nisam sâm“
(Glasnikova molitva)
Pjesma uz pjesmu
Pjesma uz pjesmu, pjesma do pjesme snažna je i bezvremena poruka; susret s glazbom Glasnika nade pretvara se u „gozbu duha“ i daje nove poticaje za slušanje opsežnog glazbenog ostvarenja p. Ante i Jadranka – u potpisu obojica: Bobaš.
† † † † †
Kad u razmaku godinâ imamo prigodu čuti novi glazbeni uradak „Glasnika nade“, osjetimo se privilegiranima. Kod istinskog ljubitelja i poznavatelja rock n’ rolla, kao i kod glazbenikâ od struke, ovakva djela izazivaju lijep osjećaj, a i provjera su stvaralaštva dvojice istaknutih glazbenikâ iz ovog kršćanskog rock benda.
I p. Anto i Jadranko, kao i njihovi suradnici, ustrajno kroče već utrtim stazama glazbenog naslijeđa, izravno se oslanjajući na značajke svjetskih imenâ kao što su: Deep Purple, Uriah Heep, Nazareth, Magnum, Cinderella… – ali i imena iz svijeta kršćanskog rocka: Whitecross, Guardian, Petra, Stryper, Narnia…
– No, od samoga početka Glasnici su krenuli svojim putom u pogledu glazbene izražajnosti, zalažući se da budu i skladatelji i izvođači i tumači vlastitih glazbenih uradaka.
Pristupajući glazbi na takav način, i njihov je utjecaj ostao zapažen u hrvatskim glazbenim vodama. U svojim glazbenim stremljenjima, „Glasnici nade“ i nakon trideset godina rada ne prestaju tražiti potpuno drukčiji odnos prema kršćanskom rocku, te uopće prema rock n’ rollu.
Albumi „Glasnika nade“ zbirka su pjesama, pisanih kao životne, dnevničke zabilješke između godine 1990. i 2010.:
1991. Glasnici nade;
1992. Dođi Kraljevstvo Tvoje;
1997. Istina;
2003. Bili jednom ratnici;
2010. Dominik o.k.
Postoji još jedno područje u kojem se isprepliću sadržaji albumâ Glasnika nade, a to je zainteresiranost za suvremena politička i društvena zbivanja.
Koliko god to oni ne-htjeli, našli su se u burnom vremenu direktno, licem u lice, s ratom 90.-ih. Njihovo suprotstavljanje općem ludilu tematiziralo je tekstualne uratke i glazbeni izričaj. Njihovi životni stavovi zrcale se u snažnim osjećajima njihovog domoljublja, vjernosti, odanosti i poštenja.
Njihova poruka ustrajno pronosi glas svjedoka ‘zgužvane’ i tmurne današnjice. – Vjera u Boga prijeko je potrebna kao poruka pobjede dobra nad zlim i poštenja nad pokvarenošću.
Slušatelj, zaokupljen političkim, ekonomskim i egzistencijalnim problemima, i danas se može uvjeriti u bezvremenost poruke Glasnika nade.
„Šireć riječi vjere,
šireć riječi mira,
šireć riječi dobra,
šireć riječi nade.
glasnici smo mi!“
(Glasnici nade)
Antologijski razmjeri "Glasnika nade"
Od početka pažljivo birani suradnici „Glasnika nade“ jesu kao prvo prijatelji, a onda i instrumentalisti koji su znalački i odgovorno odradili svoj posao: Zele Lipovača, Zlatan Ćehić Ćeha, Mario Zidar, † Davor Senčar, Robert Jurčec Robi, Samir Šestan, Slavko Nedić, Ivica Ifo Milovan; zatim snimatelji koji su audio i vizualno zabilježili njihove pjesme: Alan Schmidbauer, Denyken, Sandro Bačić, Vedran Buljubašić i Matija Pavlić.
– Neću pretjerati, ako kažem da djelo „Glasnika nade“ poprima već antologijske razmjere; zato pokušavam u ovom tekstu vjerno dočarati i opisati njihovu snažnu izražajnost u poetskom i u glazbenom smislu.
† † † † †
Glasnici nade su humanisti, koji riječju i glazbom opjevavaju svakodnevicu i svijet u kojem žive. Rock n’ roll u njihovoj interpretaciji zvuči jako moćno, ali njegova moć nije u tome da uništava, već uskrsava, ponovno stvara; zadržava slušatelja u miru, u dobru i skladu.
S obzirom da se „dobar glas daleko čuje“, postupno je raslo i zanimanje za glazbu „Glasnika nade“. Odavno su nadišli zamišljene granice i okvire i postali jedan od uistinu relevantnih glazbenih bendova, čija je najznačajnija misija – njegovati kršćansku riječ u maniri rock ‘n roll-a.
Proteklih trideset godina ta misija nikada nije bila narušena, zato se njihov projekt nastavlja u istom pravcu.
„Ne zaboravi nikad
na susret s Njim!
Nikad ne reci nikad!
Vjera neka te vodi!
U Njemu je spas!“
(Nikad ne reci nikad)
fra Mirko Bobaš
