Dynasty – 205. emisija “Oni rokaju za Gospodina”; HKR, ponedjeljak u 22:30h

Što mi godine više odmiču, sve češće se zatečem u razmišljanju o prolaznosti svega što me okružuje, o prolaznosti onih s kojima živim / s kojima sam živio. Sjećam se, dok sam u vrijeme ‘Božićnih blagoslovâ’ obilazio kuće i stanove naših župljana u Zagrebu, jedna me je gospođa dočekala sa ‘Spomenarom’ iz 19. st., a koji je ona pronašla dok je čistila tavan. ‘Spomenar’, sav oronuo, požutjelih stranicâ; kad sam ga otvorio, im’o sam što i vidjet’: krasnopis, kakav se danas rijetko vidi; i riječi – zapravo rečenice nad kojima se moraš zamislit’. I dok sam onako površno list’o te oronule stranice, pogled bi mi se zaustavio kod ponekih riječî, koje bih onda glasno il’ poluglasno izgovarao da ih svojim ušima čujem; sve dok nisam ost’o zalijepljen kod rečenice – bolje reći stiha, koji sam si odmah prepis’o na onaj list na kojem su stajale adrese obitelji.

Taj stih, želim podijelit’ ovdje s Tovom. Kaže ovako:

„Sve prolazi i propada, čak i one gorske stijene,

samo Krist je uvijek vječan, i te naše uspomene.“

Ma vidi ti njih, kako su samo lijepe i poučne riječi znali napisat’, ti naši stari. Iz naših školskih danâ, sjećam se: i curice u razredu pisale su isto tako nekakve spomenare, al’ nikad nešto ovako. U svakom tom njihovom spomenaru, a kojeg smo se mi muški znali na prijevaru dočepat’, stajalo je ono već tol’ko otrcano, ofucano, bljakasto: ‘ko te voli više od mene, nek još jedan list okrene…’

Al’, ovako nešto:

„Sve prolazi i propada, čak i one gorske stijene,

samo Krist je uvijek vječan, i te naše uspomene.“

… nikad ovako nešto nigdje nisam našao!

„Promijenilo se sve!“, i puno toga otišlo je u nekom sasvim drugom pravcu. Druga lica susrećemo na našim ulicama, drugi slušatelji emisije javljaju se, uvijek novi i novi, odasvuda po svijetu. A kol’ko ih samo noćas više nema među nama, a koji su bili redoviti slušatelji, i za koje smo se redovito molili – svaki put na kraju emisije, kroz ovih deset godina, kol’ko ide emisija kršćanskog rocka!

Mi koji smo kršteni u Ime Trojedinog Boga, mi u ove svete Uskrsne dane ponavljamo te iste riječi: „promijenilo se sve!“ Samo je Jedan koji se nije promijenio: Isus Krist, naš uskrsli Spasitelj i Gospodin! Došao je na ovaj svijet iz ljubavi prema nama, prema čovjeku, jer je znao da će čovjek duboko posrnut’ u svojim grijesima te da ga samo Presveta Krv Bogočovjeka može otkupit’ i otvorit’ mu ponovo vrata spasenja.

Taj Bogočovjek i nas sabire svakog ponedjeljka u onaj kasni sat oko naših radio prijemnikâ, kad ostanemo budni dulje nego inače. Puno puta sam dosad sluš’o kritiziranje: Što emisija ide tako kasno?! Mogla je i malo ranije! Čemu sav trud, kad će ionako sutra ujutro bit’ opet sve po starom! Točno je, dat ću za pravo svima onima koji tako govore. Jer i u ovoj noćašnjoj noći od Uskrsnog ponedjeljka, k’o i jučer na sam Uskrs – bilo je i bit’ će i tuge i boli; i smrti će biti u ovom našem svijetu. Mnogi su ratovi, koji će se i noćas voditi, a vodit će se i sutra na ovom našem planetu.

Pa ipak, Onaj koji nas je okupio oko sebe kao svoje učenike i učenice – naš uskrsli Gospodin, Isus Krist, On svakoga i svaku od nas potiče, da se u našim životima počne makar nešto mijenjat’ na-bolje, da se počnemo pokretat’ u pravcu življeg i zdravijeg ophođenja prema drugim ljudima, prema onima s kojima zajedno živimo. Uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista, koje mi kao Crkva slavimo, to uskrsnuće povezano je na određeni način s ustajanjem. Nažalost, mnogo ih je i posvuda oko nas, koji radije ostaju ležat’ u grobu – u grobu svojih strahova i rezignaci­je, u grobu svojih razočaranjâ, u grobu svoje ranjivosti; a smjestili su se, zakopali su se u taj grob zato, jer se boje života – i jer misle da je jedino tamo dobro.

Grčka riječ za ‘ustati’ / ‘egeiren’, koristi se u Svetom pismu i za Isusovo uskr­snuće, jednako k’o i za mnoga izvješća o ozdravljenjima, u koji­ma Isus od bolesnikâ traži da ustanu i hode. U tim izvješćima o ozdravljenju, događa se dakle i jedna vrst uskrsnuća. Ljudi se hrabro oslobađaju okovâ svoga straha. Ne dopuštaju da ih zapreke i blokade više vezuju uz kre­vet, nego ustaju, uzimaju svoju postelju i hode (usp. Iv 5, 1-10).

Najavljujući ovu noćašnju 205. po redu emisiju kršćanskog rocka, ja kao prvo Tebi (i svima Tvojima) želim još jednom sretan i blagoslovljen naš najveći kršćanski blagdan – Uskrs! A zauzvrat, Ti noćas odgovori na ovu moju čestitku tako, što ćeš od 22.30 pa do ponoći odvrnut’ svoj radio kol’ko više možeš, kol’ko to prostor u kojem živiš, dopušta. Pusti malo, nek’ zvučnici Tvoga radija, Tvoga kompjutora prodišu, nek se prostori u kojima živiš ispune moćnim zvukom kršćanskog rocka!

Isus je uskrsnuo! To je onaj najveći razlog, zašto ćemo u ovoj noći rokat’ žestoko i jako, rokat’ ćemo kršćanski – za Uskrslog Gospodina.

U goste sam pozvao kršćanske momke – dolaze čak iz dalekog Brazila. Okupljeni u kršćanski metal bend „Dynasty“, oni će nam u ovoj noći od Uskrsnog ponedjeljka pričat’ svoju priču. – Slušat ćemo njihova dva zadnja albuma: „Warriors Of The King“ i „Step by Step“.

Sve što trebaš učiniti, jest – klikni na ovaj link ispod

Scroll to Top