U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.
I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.
A Petar prihvati i reče Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.“
Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni.
I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: „Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!“
I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane.
Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo „od mrtvih ustati“.
Nama, starijim generacijama, još je pred očima ono vrijeme, kad smo se k’o jedan držali toga da se ni u jedan petak ne jede meso. Danas su za mnoge kršćane-katolike, posebno iz drugih zapadnih narodâ, za njih su ostali Pepelnica, tj. Čista srijeda i Veliki petak kao dva jedina dana kad Crkva nalaže strogi post i ne-mrs.
A na sve one druge, nazovimo ih ‘obične petke’ u godini, tad smo pozvani – osobno doprinijet’ „žrtvi posta“, već prema vlastitom izboru.
Iako svi jako dobro znamo, da dok je nešto prepušteno osobnom, tj. slobodnom izboru, to se onda vrlo često svede na to da potpuno nestane iz naše kršćanske svijesti.
– Tako se čak i u mnogim samostanskim zajednicama na zapadu dogodilo to s petkom, da je potpuno iščezao kao dan posta iz katoličke-vjerničke prakse.
Zato, da bi post postao i opet bio dijelom naše vjerničke prakse, svaki vjernik treba prije svega razumjet’ i shvatit’ – koji je cilj posta?!
– Što je, dakle, uopće cilj našeg kršćanskoga posta?!
Ne ograničavanje kalorijâ, ne nekakvo skidanje viška kilograma; kršćanski post, onako kako ga mi razumijemo u nauku naše kršćanske vjere, taj post treba prije svega oslobodit’ naše tijelo i našu dušu za susret s Bogom.
Susret je, dakle, cilj – susret s Bogom! – A post je samo jedno od onih troje sredstva koje nam kršćanski nauk spominje da trebaju bit’ naša vjernička praksa, posebno kroz vrijeme korizmeno: molitva, post, i davanje milostinje; ovo treće znači: pomaganje siromašnih.
To troje itekako pomaže, dok koračamo našim vjerničkim putom kroz Korizmu, da se u nama oslobodi, da se ponovo stvori prostor za Boga.
– Postiti znači: odreći se, svjesno i ciljano!
A kršćanski post, na to – odreći se svjesno i ciljano – dodaje još: odreći se stvari koje opterećuju tijelo i dušu, zarobljavaju nas – čine nas ne-slobodnima.
Noćas želim samo za Tvoje uho pustit' izvrsnu glazbu, koja je i mene svojevremeno oduševljavala (… i danas se volim vratit' na slušanje nekih pjesama s tog kršćanskog albuma). Riječ je o kršćanskom rock bendu, koji su jednostavno bili i ostali zakon, a zovu se „Zakon neba“ - i njihovom jedinom snimljenom albumu „Protiv struje“.
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
