U ono vrijeme: Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. I pljune na zemlju te od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: „Idi, operi se u kupalištu Siloamu!“ – što znači „Poslanik.“
Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: „Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?“ Jedni su govorili: „On je.“ Drugi opet: „Nije, nego mu je sličan.“ On je sam tvrdio: „Da, ja sam!“
Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. – A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota.
Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: „Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.“
Nato neki između farizeja rekoše: „Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.“ Drugi su pak govorili: „A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?“ – I nastade među njima podvojenost.
Zatim ponovno upitaju slijepca: „A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!“ On odgovori: „Prorok je!“
Odgovore mu: „Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?“ – I izbaciše ga.
Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: „Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?“ – On odgovori: „A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?“
Reče mu Isus: „Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!“ – A on reče: „Vjerujem, Gospodine!“ I baci se ničice predanj. [Iv 9, 1 6-9.13-17.34-38]
U ono vrijeme: Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. I pljune na zemlju te od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: „Idi, operi se u kupalištu Siloamu!“ – što znači „Poslanik.“
Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: „Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?“ Jedni su govorili: „On je.“ Drugi opet: „Nije, nego mu je sličan.“ On je sam tvrdio: „Da, ja sam!“
Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. – A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota.
Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: „Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.“
Nato neki između farizeja rekoše: „Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.“ Drugi su pak govorili: „A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?“ – I nastade među njima podvojenost.
Zatim ponovno upitaju slijepca: „A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!“ On odgovori: „Prorok je!“
Odgovore mu: „Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?“ – I izbaciše ga.
Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: „Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?“ – On odgovori: „A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?“
Reče mu Isus: „Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!“ – A on reče: „Vjerujem, Gospodine!“ I baci se ničice predanj.
[Iv 9, 1 6-9.13-17.34-38]
U jučerašnjem – nedjeljnom „Angelusu“, papa Franjo je posebno izrazio bliskost s hrvatskim narodom te molio Krista da nam podari tu snagu i solidarnost u suočavanju s katastrofalnim potresom koji je jučer ujutro pogodio Zagreb.
– „Izražavam bliskost s hrvatskim narodom pogođenim potresom u nedjeljno jutro. Neka im Uskrsli Gospodin podari snagu i solidarnost u suočavanju s tom nepogodom!“ – rekao je papa Franjo.
Prva slika koju sam primio iz Zagreba, bila je ona – zagrebačke katedrale bez križa na jednom svom tornju, koji je probio krov i pao pred sobu kardinala Bozanića.
Čitam u „Jutarnjem“, ispod tih riječi komentari, tol’ko ogavne da se zaustavljam – jednostavno ne mogu dalje. – Da krštena duša, pa čak i ako to nije, da može govorit’ takve bljuvotine!!! – Pre-strašno!
Moj stariji brat fra Mirko, napisa na svom fejs profilu:
Snašle su nas opake situacije: pandemija i potres u Zagrebu i okolici!
Pandemija koronavirus izaziva tjeskobu u kojoj živimo već tjednima. – A potres je situacija, koja izaziva strah visokog intenziteta kod čovjeka.
Što nam je činiti?
– održavajmo socijalne kontakte na sigurnoj udaljenosti,
– dajmo jedni drugima podršku,
– perimo ruke,
– gledajmo vijesti umjereno,
– važno je zadržati razum,
– ne širimo paniku-dezinformacije i ne podliježimo panici-dezinformacijama.
Jer, panika je najveći čovjekov neprijatelj u ovakvim situacijama. Život nas uči da je ponašanje uvjetovano strahom – a ne razumom, pogubnije od svega.
Dakle, protiv koronavirusa imamo siguran štit: odgovorno se ponašajmo i prema sebi – i drugima!
K’o što to čine Britanci: mladi i zdravi kreću se i rade – a bolesni i zdravstveno ugroženi, oni se čuvaju.
Jer, ako imunitet čovječanstva ne suzbije ovu bolest, đaba nam sva farmako-mafija ovog svijeta, ništa nam neće pomoć’!
Umjesto da drhtimo od straha i umjesto što prijetimo kaznama onima koji izbjegavaju samo-izolaciju, bolje bi bilo da zajedno poradimo na imunitetu! – A to onda znači: odbacit’ cigarete, alkohol, maknut’ ove šlaufe koje smo natukli oko pojasa, dić’ se s trosjeda, bacit’ daljinski iz ruku…
I vidjet ćemo naočigled, kako se tope, kako se smanjuju one šake tableta koje smo dosad trpali u sebe. Jer sve ovo što sam nabrojao, to puni groblja brže od svake korone i svake pan-demije zajedno! – A ni zbog čega od toga ne stvaramo paniku i histeriju, ni najmanje.
Ovu 257. emisiju kršćanskog rocka posvetio sam vrsnom glazbeniku i dobrom čovjeku, komu nikad pošteno nisam rek’o ni „hvala“ – a treb’o sam.
Davor Senčar je njegovo ime, zvali smo ga Senči. – U virtuoznosti i zvuku njegove gitare uživat ćemo u ovoj noći.
Skoro je punih deset godina, otkako Senčija među nama više nema. Preminuo je, jednostavno od nas otiš’o, nakon jedne od mnogih svirki koje je im’o sa svojim bendom.
Ovu korizmenu emisiju kršćanskog rocka posvećujem njemu, Davoru Senčaru; pričat ću o njemu, slušat ćemo presjek pjesama iz njegovog bogatog opusa.
– A njegovu dušu Gospodin nek’ primi u svoje okrilje!
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! I svjetlost vječna neka mu svijetli. Počivao u miru Božjem. Amen.
Ti, sve što trebaš učinit’, – klikni na ovaj link ispod:
Klikni na link ispod
[Iv 9, 1 6-9.13-17.34-38]
