O toj ulici sam pisao u knjizi „Sjećanja I.“, a u čijoj blizini živim sada, dok sam ovdje na sjeveru Njemačke. Kad krenem od hamburškog glavnog kolodvora – put naše Hrvatske katoličke misije – noge k’o da same krenu, ponesu me niz ulicu koja se zove „Lange Reihe“. Nema nešto između; ulica je to koja će te il’ oduševit’ – il’ ćeš je zaobilazit’ u širokom luku.
Jedan od braće „Istih“, tako smo zvali njih dvojicu braće blizanaca iz Zagreba, Nenada i Zlatka. I danas, kad su odrasli ljudi i imaju svoje obitelji, ja ih razlikujem po njihovim suprugama, jer na njima dvojici ne vidim razlike. Kad je prošle godine jedan od njih dolazio u Hamburg, posjetio me sa svojom suprugom. I kamo god da smo išli, gdje god bi se zaustavili, on bi rekao: ajmo u onu ulicu tamo blizu tebe, ono je nešto fenomenalno.
E baš u toj ulici ih sretnem, tolika lica, zapravo cijelu jednu generaciju. Rade k’o konobari, il’ DHL-ovi dostavljači. Roblje s bijelim ovratnicima i leptir mašnama, il’ obučeni u one crveno žute jakne, s kartonskim kutijama – većim i manjim – pod rukom il’ na kolicima…
Reklame i mass media filaju nas da se okrećemo za dobrim autima, da kupujemo skupu odjeću… U ponedjeljak ujutro ustajemo mrzovoljni i takvi odlazimo i na posao, tako započinjemo novi radni tjedan. Radimo preteške poslove koje inače mrzimo iz dna duše da bismo si mogli priuštit’ toliko toga što nam uopće ne treba. Odrasli smo uz TV programe, vjerujući da ćemo jednoga dana i mi zgrnut’ vreću para, da ćemo bit’ milijunaši, rock zvijezde, filmske veličine…
I čudimo se onda, što se događa, da je toliki broj današnjih (posebno mladih) ljudi nezadovoljno svojim zanimanjem, radnim mjestom, nezadovoljno svojom obitelji, svojim izgledom, debljinom računa u banci… Sanjali su da budu zvijezde, a postali medicinske sestre, knjigovođe, učiteljice, radnici u tvornici koji rano liježu i još ranije ustaju.
U trećem smo korizmenom ponedjeljku, danas 25. ožujka, kada Crkva slavi svetkovinu „Navještenja Gospodinova“, u vjerničkom puku poznatu kao „Blagovijest“. Hrvatska dominikanska provincija slavi danas svoju zaštitnicu, jer u samom naslovu naše Provincije stoji: „Hrvatska dominikanska provincija Navještenja Blažene Djevice Marije“.
Kako sam već prošli put rekao: vrijeme korizmeno nas potiče da smanjimo tenzije, da ih smanjimo makar malo. Zato sam u goste doveo vrsnu glazbenicu, koja se odziva na ime Amy Wolter. O njezinom radu, Gospodinu na slavu, slušat ćemo više tijekom 226. emisije kršćanskog rocka, a i same će pjesme već dovoljno kazati o njoj.
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest kliknuti na link ispod
