U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“
Isus im odgovori: „Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.
I blago onom tko se ne sablazni o mene.“
Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: „Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano:
‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’
Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!“
Sad prije neki dan preko WhatsApp-a dobijem ja od Bate nekakav kratki video, pjesmuljak, gdje se dva lika – rek’o bi Švabo: „typisch Bosniaker“ – krevelje s čašom pive u ruci: zvončići, zvončići, zvone cijeli dan, mene to ne zanima jer ja sam musliman…
Ja stao onako, i gledam, i sve ne mogu vjerovat’… – Pa vratim još jednom, da vidim jesam li dobro čuo?!
I sve se pitam: što ovo ljudima treba?!
– Ni ja ne slavim Bajram, ni Jom Kipur; ali nikad mi nije palo napamet da se kreveljim nad tim i da na takav način dajem svima do znanja da to mene ne zanima.
Ima mojih prijatelja Muslimana i Židova koji to slave! – I zašto bih ja sad to nekom išao nabijat’ na nos, da mene kao ne zanima. Ako neću čestitat’ onima koji to slave, onda ću makar šutjet’!
– Čudna smo sorta mi ljudi!
Ako nije sve po našem, ako nije onako kako smo to mi zamislili, odmah pjenimo, dižemo se na zadnje noge, prosvjedujemo.
Jednako je bilo i u samim početcima s emisijom kršćanskog rocka na HKR-u. – Toliko prosvjedovanja, toliko bune, dizanja tenzija – da zašto? – da što će to nekome? – da što ima tražit’ onakvo divljaštvo od buke odmah nakon moljenja krunice…
No, imali smo mi evo pravo ‘divljaštvo’ kroz dva protekla dana u zagrebačkoj Areni, kad je jedna stara koka-beograđanka, bosanskih korijena napunila Arenu do vrha – i to u dvije večeri zaredom.
To se veličalo petokraku, to se klicalo kad je arlaukala da je ona „jugoslovenka“… – i to baš u ovo vrijeme Adventa, u vrijeme bliže priprave na Božić, u pol Zagreba. – O.K., aj dobro; nije u pol, jer Arena je ipak malo sa strane, tamo na Laništu, a to je kol’ko se sjećam zapadni dio Zagreba.
Sve što trebaš učiniti, klikni na ovaj link:
