Kad vidim, što se sve svakodnevno događa: referendumi, prosvjedi, peticije, ovo, ono… – u pamet mi dođu riječi pjesme „Judas“, engleskog benda „Depeche Mode“, riječi koje kažu ovako:
„Isprazan razgovor i šuplja obećanja.
Izdajničke Jude i sumnjičave Tome.
Ne stojte tu samo tako i ne blebećite.
Već, uradite nešto.“
Hrvatsko društvenu scenu ovih je dana dobro prodrmao novi potres, zvan „Istanbulska konvencija“. Povijest nas uči, da su velike europske države – danas sve odreda članice Europske Unije, stoljećima mučile, izrabljivale, ponižavale i otimale bespravno blaga drugih naroda, posebno Afričkog kontinenta. Pustošili su oni i našu domovinu, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Danas to više ne čine teritorijalno, ali zato ovo, što namjeravaju učinit’ s ovakvom vrsti ideologije – a što je u nekim zemljama već ozakonjeno – podmukla je i još strašnija kolonizacija, jer ubija duhovno blago – ne samo jednog čovjeka, nego i cijelog naroda.
U filmu „Braveheart“, iz godine 1995., glavni glumac, Mel Gibson, koji glumi škotskog povijesnog junaka William-a Wallace-a, govori u lice engleskim osvajačima prije same bitke. U 80. minuti filma, dok se obje strane dogovaraju o tijeku bitke – i boriti se il’ ne boriti se, Englezi se kao i obično prave ‘Englezi’, i pokušavaju nametnut’ svoje uvjete. Ovo su kraljevi uvjeti, govori engleski zapovjednik: odvedite vojsku odavde; svakom od vas kralj će dat’ imanja i titule, a zauzvrat ćete mu plaćat’ godišnji porez. Drugim riječima, odnosno – između redaka rečeno: miševi mekinjaši, slušajte: sa’ ćete nestat’ odavde da vas više ne vidimo. A kralj će vam sa svog kraljevskog stola bacit’ kosti pa glođite i budite s tim zadovoljni! Inače vam se loše piše.
William Wallace, koji jako dobro razumije te riječi i takvu politiku Engleza, upada u riječ tom zapovjedniku i kaže mu bez imalo straha: slušaj ti, ja imam poruku za vas: ovo su škotski uvjeti: spustite svoje zastave, vratite se u Englesku. I dok se budete vraćali, zaustavit ćete se kod svake kuće i molit’ oprost za 100 godina krađe, silovanja, ubojstava, što ste ih dosad činili. Učinite tako, i vi i vaši ljudi ćete živjeti! Ne učinite li tako, svi ćete još danas umrijeti.
Ono događanje od prekjučer, u subotu, na Trgu Bana Jelačića, i više je nego dobar uvod u Veliki tjedan, koji smo započeli. Dobar zato, što su spale maske, i što se konačno vidi – tko je tko!
A svi oni, koji su onoga dana bili izišli na ulice, kad je jedan Čovjek na magarcu ulazio u Jeruzalem, svi su oni imali i svoje itekako različite razloge – zašto su mahali palmama. Neki su bili politički aktivisti. Bili su čuli su da Isus posjeduje nadnaravne moći; zato su željeli da ih iskoristi, kako bi oslobodio Izrael od vladavine Rimljana. Drugi su imali svoje drage i voljene, a koji su bili bolesni il’ su umirali. Neki su bili samo promatrači, željni u dokolici utuć’ dan. Neki su opet bili istinski sljedbenici, i jako su željeli da Isus uspostavi sebe kao zemaljskog kralja. Nadali su se potajno, da će i njih onda u tom kraljevstvu zapast’ makar nekakva mala uloga. A Isus, On je jedini bio u toj povorci koji je znao zašto ide u Jeruzalem – ide da umre! Kao pravi Poslanik Božji, Isus je imao poslanje; dok su svi ostali imali – plan.
Od nedjelje Palmi, od Cvjetnice pa do Uskrsa – dug je i naporan put. Zakoračili smo u Veliki Tjedan, a to znači da čovjek vjernik na svakoj razini treba smanjit’ tenzije, tako i na glazbenoj. Dani Velikog tjedna za nas su kršćane vrijeme, kad trebamo uronit’ u sebe i posve se okrenut’ razmišljanju o muci i smrti našega Gospodina Isusa Krista. Zato ćemo u ovoj noćašnjoj 204.-oj emisiji kršćanskog rocka slušat’ jedan dragi glas žene i majke, američke kršćanske pjevačice koja se odziva na ime: Addie Camp.
Sve što trebaš učiniti, jest kliknuti na ovaj link
