Kad sam ga upitao za film „Obred“ (The Rite), lik me malo čudno pogledao. Kaže da nije gledao taj film, na što sam mu kratko rekao: jesam ja, i želim ga imati! – Samo nek’ mi pokaže, na kojoj je polici!
A onda, kad sam došao u svoju sobu, još jednom sam u miru svoje sobe pogled’o taj film. Čak sam se tol’ko puta vraćao na onu jednu scenu – točnije, u 49-toj minuti – kad sam sebe zatekao, kako gledam u zaustavljenu sliku na monitoru. U ušima mi i sad odzvanjaju riječi starog svećenika/egzorciste, koje on govori mladom svećeniku, a kojeg je njegova biskupija iz Amerike poslala u Rim da se bolje upozna s egzorcizmima – iako njemu do toga baš i nije bilo stalo.
‘Znaš’, govori mu starac, kojeg’ glumi Anthony Hopkins: ‘to što ti ne vjeruješ u đavla – to te neće zaštitit’ od njega’. Vratila mi se slika, koju sam doživio u jednoj srednjoj školi, u Velikoj Gorici kod Zagreba. Kad sam ’98. izdao knjižicu na temu „Rock glazba i sotonizam“, zvali su me s puno stranâ da imam predavanje na tu temu. Puno sam govorio, upozoravao na pogubnu opasnost sotonizma u rock glazbi, i kolika je zapravo to prepreka u naviještanju Evanđelja rock glazbom. Tako je bilo i u toj školi, gdje se okupio velik broj učenikâ. Došli su i profesori, došao čak i ravnatelj te škole – čovjek svojih 55-60 godina.
Nakon moga govorenja od nekih 45 minuta, uslijedila su pitanja. Učenike je interesiralo sve na tu temu; posebno o štovanju sotone i slavlju „crnih misa“. Kad, nekako pred sâm kraj, digne ruku i taj ravnatelj, i direktno me upita, da vjerujem li ja stvarno u postojanje sotone? Najprije sam zašutio na nekoliko trenutaka, misleći da nisam dobro čuo, il’ da me možda provocira! A onda sam mu mirno odgovorio: vjerujem, naravno; inače ne bi’ bio ovdje i ne bi’ ovo govorio! Na to on samo odmahne rukom, ustane sa stolice i iziđe iz dvorane.
Tek kroz rock glazbu, koja je od kraja 70.-ih, a posebno početkom 80.-ih godina prošloga stoljeća sve više postajala plodno tlo za širenje sotonizma među mladima, kroz taj vid umjetnosti počeo sam se i ja sve više interesirati i upoznavati s tom zaraznom bolešćurom današnjeg društva, a koja u krilo sotone odvlači bezbroj dušâ. Nažalost, ni blizu nije toliki interes za ono što je Božje, koliki je interes za demonologiju i okultno u ovom današnjem svijetu.
Zato, sve ove riječi i ova noćašnja emisija kršćanskog rocka na HKR-u, neka nam pomognu da još više raskrinkamo „oca laži“, koji nam se dodvorava, koji se umiljava oko nas – ne bi li nas još dublje strovalio u propast. Svjetlo od svjetla, pravi Bog i pravi Čovjek, Učitelj Isus Krist, Son of Man – On me pozvao, da Ti i ovu noć posvijetlim Svetom knjigom Evanđelja i Njegovom Riječi, Riječi spasenjskom. – Dakako uz to i izvrsnim kršćanskim glazbenim zvukom!
Noćas u goste dovodim virtuoza na gitari, koji je jedno vrijeme prebirao po žicama u bendu „Fifth Angel“, koje smo slušali u prošloj emisiji kršćanskog rocka. Preslušat ćemo cijeli njegov instrumentalni album iz godine 1995., „Son of Man“ (Sin čovječji); asocijacija i više nego jasna na Isusa Krista.
Tvoje je samo da odeš na ovaj link, koji je direktno na stranici HKR-a:
Za one koji nisu uspjeli poslušati u ponedjeljak, mogu to na youtubu
p. Anto Bobaš OP
