Kada mi netko kaže, da se sve u našem životu događa slučajno, odgovorim da – ništa nije slučajno. Nijedan slučaj u našem životu nije slučajan!
Uvjerio sam se u to još jednom, prošle srijede – navečer. Vratio sam se u svoju sobu oko 18 sati, samo da malo izujem cipele. Mislio sam nazvat’ još nekoliko obitelji, kod kojih ću otić’ te večeri u blagoslov. Kažem sebi: ajd’ makar još 3-4 obitelji, i za danas će bit’ dosta! Zovem redom, prema popisu koji imam pred sobom; zovem 1. obitelj – nitko se ne javlja; puštam telefon da zvoni, zvoni… Zovem 2. obitelj – opet se nitko ne javlja. Sekretarica se uključuje; prekidam; neću ostavljat’ poruku. Zovem 3. obitelj; zovem 4. obitelj, 5., 6… – nitko se ne javlja. Ne mogu vjerovat’; ovo mi se još nije dogodilo!
I taman hoću zovnut’ još jedan broj, kad moj mobitel zazvoni. Javi mi se jedna draga Gospođa, koja radi u domu i kaže: Pater Anto, umire jedna gospođa na mom odijelu. Zvala sam našeg njemačkog župnika – on kaže da nikako ne može, jer da ima opravdan razlog! Možete li doć’, podijelit’ joj sakramente umirućih?!
Naravno da mogu – rekoh joj – samo mi daj adresu! Odmah ću krenut’!
Ta baka, kojoj sam u srijedu podijelio sakramente umirućih, umrla je sad u petak navečer oko 20 sati. Dok sam je pomazivao svetim uljem, stavljajući joj znak križa na čelo i na ruke – i dok sam molio molitvu odrješenja od grijeha, gledam je kako se previja u bolovima i sva ječi. Ne može ni gledati, koliko je boli. Samo ponekad začuje se iz njenih usta slabašno: Mama, Mama… Zove majku, a ima preko 80 godina.
I dok je gledam takvu, a pred mojim očima veliki upitnik: Evo što ti je život! U što se život pretvori kad sve prođe, kad se vrijeme ispuni!
Podsjetila me ova baka, na ono što mi je moj prijatelj Gino iz Neu Ulma pričao, na jedan njegov primjer od prošloga Uskrsa.
Baka, koja je umirala u bolnici gdje je radio, prije smrti imala je samo jednu želju: kad se bude rastajala s ovim svijetom, željela je imat’ sat na ruci!
Bože, što će joj sat? – pitao se Gino.
Kasnije mi on piše: Jedino što mi je palo na pamet i čega sam se sjetio, bilo je da je željela – kad prijeđe u onostranost, ovo naše vrijeme usporedit’ s vječnošću!
Noćas u 195. emisiju kršćanskog rocka u goste dovodim američke metalce, momke koji se odzivaju na ime „Fifth Angel“ (Peti Anđeo). Nikad se nisu vinuli u sam glazbeni vrh, nisu bili na glazbenom Olimpu; ali su snimili dva izvrsna albuma, koja ćemo slušati u ovoj noći. Pojedini glazbeni kritičari za njih kažu da hodaju po klimavoj granici, i da nisu baš čisti kršćanski rock ili metal! Ja kažem drukčije, i trudit ću se u ovoj emisiji stajat’ iza ovih svojih riječi! Zato sam ih u ovoj noći i pozvao.
Sve što trebaš učinit’, jest – otiđi na ovaj link večeras u 22:30, direktno na stranici HKR-a:
Link za live stream Hrvatskog Katoličkog Radija
Ukoliko niste uspjeli poslušati emisiju uživo, možete ju pronaći na youtubu ili poslušati klikom na sliku ispod:
