U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
„Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’
Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.“
[Mt 20, 1-16a]
… uh, ovoga sam se ljeta istrošio preko svake mjere!
Bio sam ulovio nekoliko dana, slobodnih – samo za sebe, i otišao u zemlju Švapsku, točnije u Mainz, u posjet mojoj subraći – dominikancima koji tamo žive.
Rajna duboka i velika, ali još viši nasipi oko nje, čime je stoljećima utvrđivana gradska jezgra, kako bi se sačuvala od poplava.
P. Diethard mi je temeljito pokazao grad, njegovu staru jezgru sa svim građevinama: crkvama – katoličkim i protestantskim, i sinagogom…
A onda, nakon što smo obišli grad, poslije ručka uputio sam se do „Saturna“, trgovine s tehničkom robom i glazbenim sadržajima. – Već godinama nisam zalazio tamo, jednostavno nisam imao za što.
Cijelo poslije-podne bilo je preda mnom; zato sam odlučio temeljito razgledati / pogledati / pregledati / vidjeti… – što se sve nudi; a ako trebadne, i istrošiti se do kraja, samo da nađem prave sadržaje.
Polako sam obilazio, silazio-penjao se s kata na kat, zavirivao na police, uzimao, vraćao, prevrtao u rukama, prelistavao, zagledao… – a onda, u jednom trenutku shvatih, kako sve to tu stoji uzalud! – Zašto?!
Pa zato što mene ništa od svega toga ne zanima!
Već sam pri izlazu, stojim nedaleko od blagajne s rukama u džepovima, okrećem se oko sebe i čudim se da sam došao do te točke – da me u poplavi svega baš ništa ne zanima.
Slegnem ramenima i već sam mislio praznih ruku proći kraj blagajne, kad u jednoj velikoj košari vidim nabacano puno knjiga, naravno – sve na popustu.
Volim knjige, interesiraju me njihovi sadržaji; sva ta slova složena u riječi i rečenice. – Uvijek kad ih listam, pitam se – hoće li se naći koja, u kojoj piše o onome što mene interesira i tišti? Hoće li se na nekoj od stranicâ riječi sklopiti u rečenicu kakvu bih ja želio čuti?
Listam tako i prevrćem različite sadržaje… – kad odjednom za ruku mi zape „Das kleine Buch vom Schlafen“, što bi se reklo – „Mala knjiga o spavanju“.
Prvo što mi je kroz glavu prošlo bili su ‘moji studenti’, koji bi mogli prespavati i 58 životâ, samo kad bi’ ih pustio na miru.
A onda, onda si mi na-pamet došao / došla Ti!
Rekoh sebi: ovo bi bilo dobro štivo za emisiju na radiju; s kratkim izvadcima iz ove knjige mogao bih – u godini koja je pred nama – završavati emisije te tako slušateljima za kraj ponuditi nešto o ‘spavanju’, prije nego što i sami utonu u san.
Samo zato što se radi o Tebi, uspio sam drhtavom rukom izbrojiti 3.99 € – i velikodušno ih dati teti za blagajnom – a knjigu pospremiti u vrećicu i donijeti je kući s daleka puta.
Nisam li Ti odmah na početku rekao, kako sam se istrošio preko svake mjere! – To je bio moj trošak u Mainzu, naravno – i par limenki cole, koje sam popio dok sam sjedio u parku kraj naše dominikanske crkve u Mainzu, budno listajući knjigu ‘o spavanju’.
Kad malo bolje saberem, što se sve ovoga ljeta iz-događalo, kako na ovom našem domaćem – tako i na onom širem svjetskom planu, učini mi se da bi bilo bolje da sam neke od tih danâ prespavao.
A opet, ako sam Isusov učenik – ako se priznajem Njegovim, kako bih smio prespavati ono što tišti moga bližnjega! – Moj Učitelj me uči da kroz život idem otvorenih očiju, i da u nevolji drugoga uvijek promatram svoju vlastitu.
Evo već su tri mjeseca prošla, otkako zvučnici u mojoj sobi sviraju na tiho – što će reći da se po njima prilično nakupilo i prašine i paučine. Vrijeme je za buđenje, vrijeme je za čišćenje! – Vrijeme je za 3. sezonu emisija kršćanskog rocka na HKR-u. Večeras ćemo započeti udarno i žestoko. - Cijelo ljeto sam se oštrio, koga ću prvoga pustiti, s kim ću započeti? Naravno, s čovjekom koga sam triput gledao uživo, triput sam mu pružao ruku i triput ga grlio kao svoga; Rob Rock je njegovo ime. – Sve ostalo kazat će njegove pjesme.
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
