501. emisija – „Oni rokaju za Gospodina“ – VISOKO, grad koji nikada nismo napustili

Prije nekoliko dana stigla mi je jedna poruka iz Beča. Poslao ju je moj nekadašnji školski kolega Predrag Mijić, kojega svi mi, baš kao nekada davno, zovemo jednostavno – Predo.

Uz nekoliko svojih riječi poslao mi je i izvješće s nedavnoga susreta nekadašnjih đaka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, održanoga 17. i 18. listopada u Münchenu.

Ondje se okupilo šezdeset i devetero nekadašnjih đaka, prijatelja i gostiju kako bi obilježili trideset godina djelovanja svoje Udruge.

Čitao sam Predinu poruku i ponovno se vratio u Visoko.

U svibnju 1982. godine završio sam školovanje u toj našoj velikoj franjevačkoj kući. Iza mene su bile četiri godine života, učenja, molitve, prijateljstava i odrastanja daleko od roditeljskoga doma.

Bio sam tada franjevački sjemeništarac, ali i mladić koji je volio rock-glazbu. Nisam mogao ni slutiti da ću četrdeset i četiri godine poslije sjediti pred mikrofonom Hrvatskoga katoličkog radija i pripremati svoju 501. emisiju kršćanskoga rocka!

I upravo će nas ta emisija ponovno odvesti u Visoko.

U ponedjeljak, 2. studenoga 2026., u 22:30 sati, na Hrvatskome katoličkom radiju očekuje nas 501. emisija „Oni rokaju za Gospodina“, pod naslovom:

✠ VISOKO – GRAD KOJI NIKADA NISMO NAPUSTILI

Govorit ćemo o ljudima koji su prije trideset godina odlučili sačuvati povezanost nekadašnjih visočkih đaka, o njihovu nedavnom susretu u Münchenu, o prijateljstvima koja traju i o onome što čovjek ponese iz škole mnogo dalje od njezinih učionica.

Ali toga je ponedjeljka i Dušni dan.

Zato ćemo se prisjetiti i onih koji više nisu među nama. Naših pokojnih profesora, odgojitelja, školskih kolega i svih ljudi koji su bili dio našega odrastanja.

Dan ranije, sutra – u nedjelju – na svetkovinu Svih svetih, slušat ćemo Isusove riječi:

„Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!“ (Mt 5,4)

Te Isusove riječi pratit će nas i radijsko druženje u emisiji kršćanskog rocka.

Jer kada se nakon mnogo godina okupe nekadašnji školski kolege, uvijek se netko sjeti i onih kojih više nema. I tada čovjek shvati koliko bi neke od tih ljudi danas rado još jednom vidio, čuo njihov glas ili im zahvalio za ono što su mu dali.

Kršćanska vjera ne uklanja bol rastanka, ali nam daje nadu da ćemo se ponovno susresti.

Uza sve te priče slušat ćemo i glazbu!

🎸 VIS Jukić – album „Uhapšen u svojoj magli“ (1991.)

Pjesme s ovoga albuma dosad nismo predstavljali u našim emisijama, pa ćemo se vratiti i jednom glazbenom vremenu koje je, baš kao i naše Visoko, ostalo iza nas, ali nije nestalo iz naših sjećanja.

I zato bih volio da u ponedjeljak i Ti budeš s nama.

Prisjetit ćemo se ljudi koji su nas učili životu, zahvaliti za prijateljstva koja traju i zajedno se pomoliti za one koji su otišli pred nama.

A imam za Tebe i jednu lijepu poruku svoga školskog kolege Prede. Sačuvat ću je za kraj emisije, jer me i nasmijala i dirnula.

 

… a sve ostalo pusti meni!

Želiš li još više od glazbe i svjedočanstva? – Otkrij to u člancima o vjeri i Isusovoj riječi na portalu Vjerujem.hr

 … i na mojoj web stranici: https://soundcloud.com/hrvatska-katolicka-mreza/oni-rokaju-za-gospodina-060426

 

Dodatno, baci koji put oko na ostali sadržaj moje, uvijek iznova uređene i dotjerane web stranice, na kojoj se konstantno radi, takvih nema baš mnogo!

 

Gospodin nek’ Te blagoslovi!

pozdravlja p. anto

Pregledajte ostale emisije

Scroll to Top