U ono vrijeme:
Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
Anđeo uđe k njoj i reče: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“
Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.No anđeo joj reče: „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“
Nato će Marija anđelu: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“
Anđeo joj odgovori: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!“
Nato Marija reče: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“
I anđeo otiđe od nje.
[Lk 1, 26-38]
… O današnjoj svetkovini Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije više u noćašnjoj emisiji kršćanskog rocka – 434. po redu.
Ovdje samo nekol’ko riječi, da je ona za nas kršćane-katolike uistinu poseban i velik dan. – I to ne samo zato, što pada u vremenu Došašća, nego zato što je ova svetkovina poput povelje našoj ljudskoj časti i dostojanstvu.
K’o što ćemo se tijekom današnjeg radnog dana već od ranog jutra okupljat’ na svetim misama „Zornicama“ – pa sve do na-večer, da bismo počastili i slavili Majku Božju, tako se okupljajmo i u našim domovima. Saberimo se i skrušimo, stanimo pouzdano pred Gospodina; odvojimo vrijeme za Njega, nađimo se zajedno sa svojom obitelji.
– Nemojmo Gospodinu davat’ otpatke i okrajke svog vremena; ni mi to ne volimo, pa taman da je taj komadić toliko slastan i lijep. Naš Bog zaslužuje, da mu dadnemo od sebe ono najbolje što imamo.
I uvijek pri tom, osluhnimo, poslušajmo – što nam On govori usred tolikih ovosvjetskih zbivanja.
Kad nas slike iz životne svakodnevice pogode u svoj svojoj grubosti, kad nas spopadne malodušje, očaj – tek tada postajemo svjesni, kol’ko mi ljudi zapravo nemamo ni blizu sva rješenja u našim rukama; čak ih nemamo ni za sebe same, a kamo li za sve probleme ovoga svijeta koji se posvuda gomilaju sve više i više.
Nemojmo zaboravit’, naš Stvoritelj nam je podario baš ove ruke, kojima se trebamo trudit’ i poduzimat’ ono što je u našoj moći, ruke u koje će jednom On sam gledat’, tražeći na njima tragove ožiljaka i rana.
Pitat će me moj Stvoritelj: anto, zar nije bilo ničega, oko čega si se treb’o malo više potrudit’, zadobit’ žuljeve, pa čak i izranit’ se? – Zar nije bilo ničega u tvome životu, a što bi bilo vrijedno toga?!
Dolazi Božić.
– Učinimo nešto lijepo za sebe, i zbog sebe: stavimo, ugradimo – od Boga nam poslane i darovane vrednote, ugradimo ih u temelje svoga srca.
Jer kakvo je naše srce, takvi smo mi, takve su naše obitelji, takav je naš grad, takve su ove naše ulice; takva je i naša kultura, naša vjera, naša politika; takva je na koncu i naša Domovina – a i moj dominikanski Red je takav, kakvo je moje srce.
– U svemu ovomu oslikava se naše srce; u Presvetom Srcu našeg Spasitelja i u prečistom srcu bez grijeha začete Blažene Djevice Marije.
U noćašnjoj 434. emisiji kršćanskog rocka odlučio sam dati mjesta lijepim Marijanskim pjesmama vrsnog glazbenika s domaće kršćanske rock scene, meni posebno dragog čovjeka i umjetnika – Antonija Tkaleca. Antonio će sam tijekom emisije ispričat' više o svojim pjesmama, i o nečem lijepom - što je i kako je doživio na svom zadnjem velikom koncertu kršćanske glazbe.
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
