U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
Anđeo uđe k njoj i reče: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“
Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.
No anđeo joj reče: „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“
Nato će Marija anđelu: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“
Anđeo joj odgovori: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!“
[Lk 1, 26-38]
Kad bismo na-dugo i na-široko počeli nekome objašnjavat’, što to mi kršćani-katolici vjerujemo, što molimo i tko je Isus Krist u koga mi vjerujemo – umjesto puno riječi najučinkovitije bi bilo pozvat’ tu osobu da zajedno s nama moli krunicu.
Prisjetimo se ukratko, kako mi molimo tu dragu nam molitvu!
– Nakon znaka križa, najprije molimo „Vjerovanje“; postajemo dakle svjesni, i javno svjedočimo ono – u što vjerujemo.
– Na prva tri zrna, sjećamo se glavnih kreposti koje čine naš kršćanski život i koje trebamo prakticirat’, a znamo da ih ne možemo sami ni postić’ – ni živjet’; zato molimo Gospodina da nam umnoži vjeru, da nam učvrsti ufanje / nadu – i da nam usavrši ljubav.
– Molimo također i molitvu koju nas je sâm Gospodin naučio, molitvu „Očenaš“, u kojoj Boga nazivamo svojim Ocem – i sjećamo se da je ona osoba pokraj nas, naša sestra, naš brat.
– Zatim molimo molitvu koja u sebi spaja anđeoske, svetačke i naše ljudske riječi.
Čitamo u Evanđelju po Luki, kako je anđeo pozdravio Mariju: „Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom…“
U susretu s Marijom, i Elizabeta kliče: „Blagoslovljena ti među ženama“; a mi molimo: „Sveta Marijo, moli za nas grješnike…“
– I na kraju, u molitvi „Slava Ocu“, mi veličamo Presveto Trojstvo!
Sjetimo se, što je sve u otajstvima: radosnim, žalosnim, u otajstvima svjetla i slavnim; pa tu je sažet posvema život Isusa Krista, to je cijelo Evanđelje u malom, i sve tol’ko jednostavno sročeno, običnim riječima kazano.
To je zapravo cjelina naše kršćanske vjere: od Isusova začeća – po Duhu Svetom, do vjere – kako je k sebi uzeo svoju Majku i kako ju je okrunio za Kraljicu neba i zemlje.
U čast današnjeg blagdana „Kraljice sv. krunice“, koji kao Crkva slavimo, cijela noćašnja emisija kršćanskog rocka bit će ispunjena razmišljanjem o Bl. Djevici Mariji i o molitvi krunice. A sve će, dakako, bit' popraćeno lijepim Marijanskim pjesmama, koje sam probrao samo za Tebe.
Podsjećam i opet, ovo je emisija u kojoj i za Tvoje uši postaje jasno, s kojom žestinom i snagom kršćanski glazbenici daju hvalu Gospodinu, rokajuć’ žestoko, rokajuć’ kršćanski.
– Zato emisija i nosi naziv – „Oni rokaju za Gospodina“!
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
