U ono vrijeme:
Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: “Zašto učenici
Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?”
Nato im Isus reče: “Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle
god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se
ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!”[Mk 2, 18-20]
Jesi kad razmišlj’o o tome, što će nam na početku nove godine novi kalendar?!
Prije su to bili oni papirnati, pa onda tvrdo ukoričeni – veliki i mali; danas su to raznorazni kalendari u našim mobitelima, u kompjutorima; zatim oni nekakvi Google- ili kakvi već drugi kalendari…
Odgovor je vrlo jednostavan, kako prije – tako i danas: svi ti kalendari imaju za svaki dan po jednu stranicu, i na svakoj od tih stranicâ moglo bi stajat’ ovo: “novi dragocjeni dan daruje mi Bog, moj život neka hvali Ime Njegovo!”
– Iste bi se riječi mogle napisat’ i na početku Nove godine: “Novu, dragocjenu godinu daruje nam Bog; našim životima mi hvalimo Ime Njegovo.”
Tri tjedna su prošla, otkako smo zagazili u novu godinu, i đaba proricanja Babe Vange, đaba Nostradamus, kad nitko ne zna, kakva će u cijelosti bit’ ova godina pred nama.
– Zato se često i čuje pitanje: što li će nam donijet’ nova godina?
Onaj tko takvo što pita, zaboravlja da nova godina sama po sebi ne donosi ništa; ili bolje rečeno – godina vraća samo ono što smo mi u nju uložili.
Kako bi nam ovo bilo jasnije, vratimo se malo u prijašnja vremena, u posve drugo podneblje, nego li je ovo naše.
Za semitske narode vrijeme je imalo značenje i važnost prvo zbog svoga sadržaja, a ne zbog svoje dužine.
Zato se i na sate i dane u kalendaru nije gledalo samo kao na broj, nego se gled’o njihov sadržaj; vrjednovalo se dakle ono, što smo i koliko smo mi u te sate i dane ugradili sebe, svoj život.
Tako gledajući, razumijemo da ni svaki sat, a ni svi dani – nisu jednaki.
Postoje i prazni sati, dani, mjeseci, a možda i godine. To je zapravo ono vrijeme koje se ne računa; propalo, protraćeno vrijeme, vrijeme u kojem nema sadržaja, vrijeme bez ikakve vrijednosti.
Starozavjetni Psalmist kaže: “Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.” [ Ps 90,12 ]
To “mudro srce”, kako čitamo na stranicama Biblije, njegova se mudrost ne sastoji u količinama, tj. koliko dugo netko živi, nego u kakvoći – kako živi!
Dani koji su zabilježeni kalendarski, to vrijeme – ti dani su neizbježni; ne mogu se zaustavit’, i njihov tijek ne zavisi od čovjeka.
Dok oni dani, koji su obilježeni “mudrošću srca”, to su dani koje čovjek učini zajedno s Bogom, i oni se jedino broje.
Dani provedeni u Božjoj blizini, jesu dani puni sadržaja. – Stoga, nije najvažnije kol’ko godina netko živi, nego kol’ko je bilo godina ispunjenih Božjom blizinom, koje je ta osoba živjela.
Naš dobri profesor grčkog jezika – fra Stjepan Pavić, učio nas je da u staro-grčkom jeziku ima riječ ‘kairos’ – i ta riječ označava ne svako vrijeme, nego vrijeme koje je milosno, vrijeme kad puštamo Boga da bude u našoj blizini; ili još ljepše – kad mi, Božja stvorenja, tragamo za blizinom svoga Stvoritelja.
Svaki dan sadrži jednak broj sati i minuta, ali ne i sadržaja. – Sadržaji ovise o nama. Njima mi trebamo ispunit’ one prazne stranice kalendara.
Stoga, nije ispravno pitanje: što bi želio da ti Nova godina donese? – nego je puno ispravnije kazat’ ovako: što si odlučio uložit’ u novu godinu koju si započeo?
U noćašnju 438. emisiju kršćanskog rocka dovodim američke trashere - iz kršćanskog metal benda "Deliverance". Ove godine je punih 40 godina otkako oni žestoko rokaju za Gospodina. Bili su među koji su se okušali u jednom ovakvom glazbenom žanru kakav je trash metal, a da su u svojim pjesmama imali kršćanske teme - slijedeći u svom načinu življenja primjer Isusa Krista.
Sve što trebaš učinit’ – klikni na ovaj link ispod…
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto