U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
„Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. – I otputova.Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.
Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun.
Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’
Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’
A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’
A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’
‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’“
(Mt 25, 14-30)
Godine su od tada prošle, kad sam iz zagrebačkih videotekâposuđivao filmove na video kasetama, kasnije na DVD-u.
„Lu-Ma“ je bila jedna od njih, koju je vlasnik te videoteke naslovio prema početnim slovima svoje dvojice sinova – Luke i Marka, a koji su kod mene išli na vjeronauk.
Sjećam se da sam taj film posudio baš kod njih, i onda ga u miru svoje sobe pogled’o do kraja, film engleskog naslova: „Restoration“.
I onda, u jednoj trenutku, dok radnja filma ide, iz pozadine se čuje glas koji govori:
„Iza sedam gorâ i sedam morâ, u zemlji ‘Mar’ ima jedna dolina u kojoj se čuvaju izgubljene stvari, koje su ljudi izgubili živeći ovdje na zemlji: izgubljena kraljevstva, izgubljena bogatstva, izgubljeno vrijeme, izgubljene godine, izgubljene ljubavi…
Ljudi odlaze tamo, ne bi li pronašli te svoje izgubljene dane i godine, i sve one davno izgubljene stvari.
– Toliki su među njima koji se iznenade, kad tamo nađu i neke svoje izgubljene vještine. I onda se čudom čude, i pitaju: kako to da im one nisu nikad nedostajale?!“
Jesi li Ti ikad osjetio, jesi li makar slutio da si u životu nešto izgubio? – Il’ da Ti možda nešto nedostaje, nešto što si im’o – a sad to više nemaš?!
Ova prispodoba o talentima zapravo je slika u kojoj nam još jasnijom postaje istina – da Isus ne govori samo o novcu, il’ nekakvim nadarenostima-talentima koje smo primili onda kad smo se rodili.
Ne, nego je Njemu kao pravom Učitelju stalo do nečega puno većeg, do onog najvažnijeg uloga i dara.
– A najvažniji dar koji smo kao ljudska bića primili, jest – kad smo po krštenju postali djeca Božja, koja slobodno mogu pristupit’ Bogu, nazivajuć’ Ga svojim Ocem.
On nas prihvaća kao svoje ljubljene, kao one koje je stvorio i koje voli – i od te blizine i povezanosti s Njime mi možemo živjeti. – To je ono duhovno bogatstvo koje posjedujemo, a na koje vrlo često zaboravljamo.
To bogatstvo, taj darovani život, milost – da smijemo i možemo boravit’ u Božjoj blizini, to bismo kao djeca Božja trebali stalno i iznova uvećavat’ i intenzivirat’. Jer tu šansu ne iskoristit’, to je ono što se nama kršćanima-vjernicima na kraju pokaže kao najtragičnije.
Posebno Ti koji možda nisi tol’ko u vjeri, ili nisi u kršćanskoj vjeri (a svakog ponedjeljka na Tvoj mail stignu ove moje riječi za najavu nove emisije kršćanskog rocka); ne ljuti se što ponekad moje riječi otiđu malo dalje u vjeru i vjersko, u ono naše kršćansko. – To je ono što mene u životu nosi, i u čemu sam posebno kod kuće.
I volim kad baš to moje kršćansko obučem u haljinu rock n’ rolla, kršćanskog rocka i metala; kad ga obučem u najljepši kaput, i još kad mu stavim pele il’ tene na noge. – Nitko sretniji od mene!
Ponavljam, nema ljutnje; jer valjda si u ovih 396. emisija – i u proteklih 12 sezona emisijâ – shvatio s kim imaš posla; p. anto je jednostavno takav, i od svjedočenja svoje kršćanske vjere ne odustaje – i to svjedočenja vjere kršćanskim rockom i metalom!
Ne zaboravi, ovom noćašnjom 396. emisijom kršćanskog rocka – za još jednu smo emisiju bliži brojci 400. – A za taj ponedjeljak dobro se pripremi! Bit će nagrada, bit će veselja i bit će rokanja za Gospodina!
Bože, kako sve to dobri Bog providi i posloži; 400.-ta emisija kršćanskog rocka ide 18. prosinca, ponedjeljak prije Božića – a Božić ove godine pada u ponedjeljak, 7 dana nakon toga… – što ima ljepše od toga!
A za noćas od 22.30h na HKR-u, u goste sam pozvao kršćanski metal bend „Affector“, o kojem mnogi svjetski glazbenici itekako lijepo govore. Baš me zanima, što će Tvoje uho reći, kad ih noćas čuješ?!
A Ti, sve što trebaš učinit…
Samo klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
