U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: „Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše.
O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!“
(Mt 25, 1-13)
Volim otić’ na You Tube i pogledat’ „Dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem“, sarajevskim novinarom koji na određenu temu zna bit’ uistinu otvoren. – Čovjek je direktan i kaže ono što jest i kako jest, bez umotavanja, bez mašnicâ sa šljokicama.
Nedavno je u svom Dnevniku ugostio novinarku Mirjanu Hrga, koja za sebe kaže da je Hrvatica i katolkinja, i koja je priču o Gazi i Izraelu – i svemu onomu što tamo događa, i to ne samo u zadnjih mjesec dana, nego zadnjih desetljećâ; ta žena je svoju priču o tomu započela upravo ovim riječima – da su sva djeca na svijetu mila i draga!
… i onda, nastavlja: ali, kako su ta djeca u Gazi draga! – to se jednostavno ne da izmjerit’!
Vjerojatno zato što kroz generacije nose taj gen napaćenosti, jednostavno – ne-vjerovatni su. Ne traže te ništa.
Priča Mirjana dalje: radila sam reportažu na Zapadnoj obali i dječak od 16 godina mi je rekao, da bi samo želio vidjet’ svijet!
Ne može se graditi mir, ako se određenoj grupi ljudi oduzmu ona osnovna ljudska prava.
I na Zapadnoj obali postoje generacije koje su udaljene tek nekol’ko kilometara od svoje kuće, a koju nikad više neće vidjeti.
Ovo u Gazi, ovo je posebno teška priča; stoga treba bit’ izuzetno oprezan i ne birat’ stranu, nego se molit’ i za jednu – i drugu stranu!
– I na kraju kaže ono, što me se posebno dojmilo:
ja sam u duši novinar, i kao takva ću umrijet’. Nisam nikamo pobjegla, jer nemam kamo! Samo mi je sve postalo besmisleno upravo zbog ovoga o čemu govorim i što vidim.
Godinama izvještavate o nečem’, pokušavate bit’ objektivni, dajete srce i dušu na terenu.
– I onda se vratim doma i čitam – ‘ko je napunio četiri, pet arenâ, dok tamo ljudi ginu!
Besmisleno je postalo bavit’ se novinarstvom! – Zato radije boravim ovdje u prirodi.
Uvijek ću se trudit’ objasnit’ situacije svojim prijateljima, za koje znam da ih to zaista zanima.
Inače se držim one mudre rečenice, da pametni šute – kad fukare pričaju!
Kao zaključak, Mirjana Hrga još jednom decidirano ponavlja: ljudi, u priči o Gazi, nemojte iz svojih foteljâ zauzimat’ strane, da vam jednom ne bude žao!
Dobro mi se uklopila ova njezina priča o Gazi i Izraelu u Evanđelje jučerašnje 32. nedjelje kroz godinu, u kojem Isus donosi do naših ušiju prispodobu o mudrim i ludim djevama, njih čak deset. Jednako mi se dobro u cijelu tu priču uklapa i kršćanski metal bend „Millennial Reign“, koji će u nadolazećoj noći od ponedjeljka rokat' za Gospodina. Interesantan je zvuk benda, nešto između zvuka moćnih metal bendova - Iron Maiden, Queensryche, Judas Priest i Crimson Glory. Noćas su oni došli na red prije svega zato, što je u bendu pjevao čovjek, čiji sam album predstavio prošlog ponedjeljka – James Guest; otpjevao je jedan album, a onda se vratio svome matičnom bendu, svojim projektima. - Dave Harvey, utemeljitelj metal benda „Millennial Reign“ nastavio je dalje raditi s novom ekipom, novim pjevačem.
A Ti, sve što trebaš učinit…
Samo klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
