… jednom davno
prije mnogo godina
na kraju jednog vremena
u nekoj obećanoj zemlji
jedan čovjek i jedna žena
– a bila je zima.od kuće do kuće
od vrata do vrata
jedan čovjek i jedna žena
– bila je trudna.lisice imaju jame
ptice nebeske imaju gnijezda
a vani,
jedan čovjek i jedna žena
– vani je zima…(Ivica Jakšić Puko)
Moja starija sestra Mare (časna s. Fabiola) pričala mi je da su kod nas bili „kopači“ na njivi, kad me je Mama rodila – 12. lipnja 1963., u prijepodnevnim satima.
– Bio je dan uoči svetog Ante Padovanskog, sveca svega svijeta. Mama bi znala reć’: Bogu najmiliji svetac! – Po njemu mi je onda i dala ime, koje s ponosom nosim.
Odmah sljedeći dan nakon svetog Ante, kad su mi bila dva dana, odnijeli su me u crkvu. – Tamo me je krstio ujak fra Nikola Fišić i moje ime upis’o u „Maticu krštenih“ župe Brajkovići.
– Tad sam se prvi put obuk’o u Krista, i evo od tada je prošlo punih 60 godina, a ja se svako jutro – stavljajuć’ na sebe znak križa – ne prestajem u Krista oblačit’, Njega slijedit’ na svom životnom putu.
– Drugi put sam se obuk’o u Krista onda, kad sam svoga Učitelja odlučio iz-bližega slijediti. Nakon dolaska iz vojske, kao postulant završio sam prvu godinu teološkog studija na KBF-u u Zagrebu, a onda obukao bijeli habit dominikanskog Reda. Godinu dana kasnije položio sam prve – a tri godine kasnije i svečane zavjete, obećavajući poslušnost svojim starješinama u Redu „bijele braće“ – dok sam živ.
– A onda godine 1990., treći put sam se obuk’o u Krista, primajuć’ na sebe Sveti Red svećeništva, u dominikanskoj župnoj crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu, po rukama našeg dominikanskog biskupa Mons. Celestina Bezmalinovića.
Već iz ova tri oblačenja u Krista koja sam nabrojao: krštenje (14.06.1963.), zatim 33 godine svećeništva (27.05.1990.) i 60 godina života (12.06.1963.) – ovo troje je meni i više nego dovoljan razlog da Gospodinu kažem HVALA! – za sve Njegove blagoslove koji su me stigli.
Zato sam i pozvao cijelu Misijsku zajednicu, da u subotu, 27. svibnja, u crkvi St. Bonifatius u Wilhelmsburgu, u slavlju svete mise u 16.00 sati, najprije Gospodinu kažemo hvala za sve! – A onda će biti i pjesme, i slavlja, i sjećanja…
Ja ću predslavit’ misno slavlje zahvale Gospodinu, a p. Mirko će propovijedat’. – Dakako da ćemo u svetoj misi molit’ i za braću i sestre iz našeg dominikanskog Reda, a koji su djelovali u hamburškoj Misiji prije nas – ili će doć’ nakon nas; da nam Gospodin svima bude snaga u naviještanju i svjedočenju Njegove „Radosne vijesti“.
Sjetit ću se i molit’ i za sve drage vjernike, koje sam kroz protekle 33 godine svećeništva sreo – i s kojima sam na bilo koji način surađiv’o u svom svećeničkom životu.
Nakon molitvenog slavlja u crkvi, uslijedit će zajedničko slavlje proslave „Dana Državnosti“ u dvorani „Bürgerhaus“, u Wilhelmsburgu, koje organizira Generalni Konzulat Republike Hrvatske u Hamburgu, s g. Kristijanom Tušekom na čelu.
Na tom slavlju bit’ će pjesme, jest će se napolitanke i pit’ cola – sve ono čega su moje djetinje oči bile željne dok sam to gled’o na policama u „Božinoj Zadrugi“ u Brajkovićima.
I danas, kad toga više nisam tol’ko željan, volim osjetit’ slast napolitanke u ustima – i volim popit’ colu iz limenke.
– Zato sam komadić te slasti htio prenijet’ i na sve drage posjetitelje koji će doć’ u subotu na misu – i na proslavu!
I dok se budu sladili napolitankom i pili prvi srk / prvi gutljaj iz limenke cole, slušat će – kao i vi noćas, poštovani slušatelji, ono nešto novo što su kršćanski rockeri iz benda „Glasnici nade“ novoga snimili, a to je EP, naslovljen: „Čuvari vjere i istine!“
– Cijeli album „Propovjednik“, to će doći malo kasnije. Ovo što u ovoj noći preslušavamo je samo najava, ili kako se to moderno kaže „EP“.
Ovim glazbenim uratkom „Glasnici nade“ žele ispričat’ priču od početka, od samog utemeljenja dominikanskog Reda: rođenje Dominikovo u Caleruegi – i kako se Red širio, pa sve do dolaska bijele braće u Dubrovnik godine 1221., a odatle dalje u sve Hrvatske krajeve.
– Iste godine preminuo je utemeljitelj dominikanskog Reda, o. Dominik.
I moje 33 godine svećeništva – i 38 godina od prvih redovničkih zavjeta, kamenčić su u mozaiku te 8-stoljetne povijesti bijele braće i sestara, koji su stasali u prave „čuvare vjere i istine“ u onim tamo-našim Hrvatskim krajevima.
U svijetu koji nas uči brojat' novce, kilograme, kalorije, korake… - ja ću radije brojat' i zahvaljivat' za sve blagoslove koji su me stigli u životu. Činit' ću to i u ovoj noći, u 383. emisiji kršćanskog rocka, u kojoj promoviramo – i po prvi put preslušavamo nove glazbene uratke „Glasnika nade“ snimljene na novom EP-ju „Čuvari vjere i istine!“
Božji blagoslov neka prati i Tebe, koji čitaš ove riječi – i koji ćeš noćas ostat’ budan uz dobar radio za dobre ljude, uz HKR, i emisiju kršćanskog rocka – „Oni rokaju za Gospodina“!
Ne zaboravi pripremit’ svoju olovku, i već sad upiši moj mail: oni.rokaju@gmail.com
– A pitanje ćeš čut’ noćas na kraju emisije!
Sad najprije pročitaj tekst „Glasnika nade“, a kojim je ispričana povijest dominikanskog Reda, stavljena ispod naslova: „Čuvari vjere i istine!“
Čuvari vjere i istine!
Refren:
800 godina bijela braća
bijele zastave kroje
800 godina k’o čuvari
vjere i istine stoje!
8 stoljeća otad je prošlo
kad duša mu je pošla
Svjetlu bez sjenâ, svijetu bez suzâ
na Dlan Božji došla
800 godina k’o jedna prošla
otiš’o putom bez kraja
jedra su donijela bijelu braću
Dubrovniku na vrata
—–
U Caleruegi se otvara knjiga
stranica prva se piše
Ivanica, Dominik i brat Manes
– u početku nitko više
U Prouille je prvo posij’o sjeme
izniklo stostruko više
sestre i braća bijelog Reda
o tomu povijest piše
„Ne nudim ništa osim neba…“
slušale su uši braće;
„… tražite istinu, živite skromno!“
– „Konstitucije“ su najkraće
Prosinac 22. je bio
Dominik je počinj’o trku
Honorije III., papa mu reče:
„Idi i popravi Crkvu!“
Refren:
800 godina bijela braća
bijele zastave kroje
800 godina na braniku
vjere i istine stoje!
800 godina bijela braća
bijele zastave kroje
800 godina k’o čuvari
vjere i istine stoje!
U molitvi je provodio noći,
za ljude odvaj’o dane
trudeć’ se uvijek do istine doći
vidajuć’ njihove rane
Siromašan i ponizan jer je znao
da životna nit je tanka
odmah je razasl’o braću na studij:
Bologna, Pariz, Salamanca…
—–
Vrijeme feudalizma je bilo
posjed važniji od brata
Evanđelje propovijedali fratri
odmah kod gradskih vrata
Do krčme neke put ga vodi
noć se primakla mrkla;
„Dominik je živio kao heretik,
a naučav’o k’o Crkva!“ [H. Grundmann]
Refren:
800 godina bijela braća
bijele zastave kroje
800 godina k’o čuvari
vjere i istine stoje!
Njegov štap, pisma i knjige
e, da su braća znala
sačuvat sve to za buduće dane
da ne bi u zaborav pala
„Od veće ću vam koristi biti
kad ne budem više s vama…“
ukopat se želio pod noge braće
želja mu je bila zadnja
Refren:
(3x)
800 godina bijela braća
bijele zastave kroje
800 godina na braniku
vjere i istine stoje!
800 godina bijela braća
bijele zastave kroje
800 godina k’o čuvari
vjere i istine stoje!
[1x]
800 godina k’o čuvari
vjere i istine stoje!
A Ti, sve što trebaš učinit…
Samo klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravljaju „Glasnici nade“: p. anto i Jadranko!
