Isus dođe u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: „Daj mi piti!“
Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.
Kaže mu na to Samarijanka: „Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?“ – Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.
Isus joj odgovori: „Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.“
Odvrati mu žena: „Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?“
Odgovori joj Isus: „Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.“
Kaže mu žena: „Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.“
Nato joj on reče: „Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.“
Odgovori mu žena: „Nemam muža.“
Kaže joj Isus: „Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.“
Kaže mu žena: „Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.“
A Isus joj reče: „Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.“
Kaže mu žena: „Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.“
Kaže joj Isus: „Ja sam, ja koji s tobom govorim!“
Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: „Što tražiš?“ ili: „Što razgovaraš s njom?“
Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: „Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?“
Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: „Učitelju, jedi!“
A on im reče: „Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.“
Učenici se nato zapitkivahu: „Da mu nije tko donio jesti?“Kaže im Isus: „Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’ – Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.“
Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: „Kazao mi je sve što sam počinila.“
Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: „Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.“(Iv 4,5-42)
Davne ’78. godine, talijanski kantautor Fabrizio De André u svojoj pjesmi „Andrea“ opjev’o je jednog mladog vojnika iz I. svjetskog rata, koji je stajao naslonjen rub bunara i spremao se baciti u njegovu dubinu.
Drž’o je u ruci buket ljubičica ubranih na rubu šume; i dok je staj’o s njima tu na rubu bunara, bacajući jednu po jednu u tu dubinu, gledao je kako padaju i nestaju dolje u tami.
Kanta kojom se zahvaćala voda, stajala je na zidu bunara, i ona k’o da mu je pričala: pazi se, Andrea, da ne padneš unutra; jer bunar je dubok, dublji od dubine tvojih očiju, dublji čak i od plača u tužnim noćima.
Sjećam se, te sam godine otiš’o u sjemenište u Visoko. Moj stariji brat Marko, koji je već tad studir’o teologiju u Bologni u Italiji, izvrsno je govorio talijanski – on nam je donosio ploče i kasete, tog talijanskog kantautora, i koji put bi nam preveo neke od riječi tih pjesama.
Znakovite su mi ostale riječi ove pjesme od samog početka, kad Fabrizio De André pjeva:
Andrea si è perso, si è perso e non sa tornare…
Andrea se izgubio, izgubio se i ne zna se vratit’…
Ova priča iz Evanđelja po Ivanu, događa se na jednom od bunara, zdenaca. Samo što je ovaj iz Evanđelja bio Jakovljev zdenac, bunar iz kojeg se zahvaćala voda još iz davnih vremena, kad je pra-otac naše vjere iz njega pio, i njegova obitelj i njegova stada. – I ne samo oni; ljudi su dolazili iz daleka da na tom bunaru crpe vodu.
Drugi bunar – to je žena koja je došla zahvatit’ vode, žena koja je imala svoju prošlost. Iz nje je k’o iz bunara izvirala žudnja za crpljenjem iz tog izvora života.
I treći bunar jest naš Učitelj, Isus. On obećava živu vodu, i pri tom misli na neiscrpnu Božju ljubav.
Dakle: tri su bunara u Evanđelju po Ivanu, a koje se čitalo na jučerašnju 3. korizmenu nedjelju. (Isto Evanđelje imaš ovdje u uvodu u ovaj mail).
– Ne zaboravi, da svaki od ta tri bunara i Tebe pozivaju, da ostaneš kraj njih i da se napiješ „vode žive“.
I dok budeš pio, ja ću Ti u nadolazećoj noći pričat' o ta tri bunara. I pričat ću ti još o čovjeku koji je mislio da je rock n' roll njegov životni put, i da on na tom putu mora pod svaku cijenu ostat'. A onda, kad je potpuno „izgorio“ na stageu, svirajući s mnogim rock bendovima današnjice, ni sâm ne zna kako – zatekao je sebe da leži na svojoj smrtnoj postelji. I baš tada, dok je bio u takvom stanju - razdiran bolima i tako prikovanog za krevet, tu ga je susreo Isus Krist. Ime tog čovjeka, glazbenika – a sada glasnika-rock-propovjednika je Pontus J. Back! Čovjek je uistinu vrijedan pažnje; njegovo kršćansko glazbeno djelo učinilo mi se tol'ko vrijednim da ću ga protegnut' na čak tri emisije; dakle ova noćašnja i još dvije sljedeće. Noćas slušamo njegovu blues-ersku stranu!
A Ti, sve što trebaš učinit…
Samo klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
