U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:
„Čuvajte se ljudi,
jer će vas predavati vijećima
i po svojim će vas sinagogama bičevati.
Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas
poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima.
Kad vas predadu, ne budite zabrinuti
kako ili što ćete govoriti.
Dat će vam se u onaj čas
što ćete govoriti.
Ta ne govorite to vi,
nego Duh Oca vašega govori u vama!
Brat će brata predavati na smrt
i otac dijete.
Djeca će ustajati na roditelje
i ubijati ih.
Svi će vas zamrziti
zbog imena moga.
Ali tko ustraje do svršetka,
bit će spašen“.(Mt 10, 17-22)
„Dragi moj Bože, daj mi da se posve ne prepustim slavlju. Amen.“ – Ovim riječima započinje Adolf Muschg svoju propovijed „Povijesni Božić“.
Htio bi’ i ja ove iste riječi kazat’ odmah na početku noćašnje – 362. emisije kršćanskog rocka; zato ću se trudit’ da noćašnja atmosfera – na 2. dan Božića, u emisiji kršćanskog rocka, ne izmakne kontroli te da ne bude previše slavljenička!
Evanđelist Luka u svom pripovijedanju o Božiću, govori o Čovjeku koji se našao u jednom nimalo lijepom, a ni ugodnom miljeu.
Židovsko dijete rađa se u tuđini, u provinciji, i to negdje usput. Uopće ne onako kako bi to ljudskog stvorenja bilo dostojno – u bolnici, u obiteljskom domu, il’ makar u nekom malo boljem svratištu, hotelu. – Ne, nego se rađa u nekakvoj štali, tamo na rubu mjesta; i u jaslama upoznaje taj Novorođeni onu prvu surovost ljudskog svijeta.
I idemo li još korak dalje, vidjet ćemo da je Dijete ne-zakonito. Roditelji su mu drvodjelja i jedna mlada djevojka; oboje potječu iz provincije Galileje, točnije iz Nazareta, odakle – kako je već znano – ne dolazi ništa dobroga.
Tu su još i pastiri; nemojmo si umišljat’ da su to bile sad neke osobe u paradnoj odjeći, kakvima ih se vrlo često prikazuje kod mnogih jaslicâ. – Ne, nikako; bili su oni ništa drugo – nego Bistrička bokčija, siromašne sluge u službi svojih gospodara; neki možda čak i iz redova zelotskih terorističkih grupa, koji su se borili protiv Rimljana.
Tu su još i Anđeli, Božji glasnici, nebeska bića, koji su slika onog drugog svijeta, drukčije stvarnosti.
I usred ovako birane družine, među njima Bog postaje čovjekom. – U ovom toliko ne-pobožnom, čak bih rekao nimalo građanskom miljeu, tu započinje svijetlit’ Božje čovještvo – i to svijetlit skroz skriveno i neugledno, vidljivo samo onima koji stanuju na rubu svjetskih događanja.
Tu Bog postaje čovjekom u tajnosti, inkognito. – I kao Inkognito je onda prošao ovom zemljom, i samo oni neznatni / maleni, oni su Ga uspjeli tek djelomično prepoznat’ i upoznat’ – dok je živio među njima: oni sitni lihvari, žene-grješnice, sve dakle ondašnji ljudski šljam, otpad društva; s njima je On jeo i pio – zato i nije čudno što je bio nazivan izjelicom i vinopijom.
Nemoj tražit’ Njegovo društvo tamo kod Adventskih kućicâ, jer tamo nije sigurno; radije pođi u predgrađa, ili ispred Božine zadruge u Brajkovićima. – I kad Ga nađeš, dopusti toj veseloj Svetoj Obitelji, nek’ Te noćas malo isprovocira, pa popij makar jednu s njima u zdravlje. Nadam se samo da s tom zdravicom, ovo moje pisanje neće postat’ previše slavljeničko.
U to ime Ti želim sretan i veseo Božić!
– Ili, kako bi se to u mojim Brajkovićima danas na 2. dan Božića lijepo čestitalo: čestit Božić i sveti Stipan! – na što bi onaj komu se čestita, odgovarao: čestita ti duša prid Boga došla!
S nama će u ovoj noći biti Jonathan Cain, klavijaturist iz američke hard rock grupe „Journey“. Jonathan je sad prije koji tjedan objavio izvrstan Božićni album „Christmas Is Love“.
A Ti, sve što trebaš učiniti – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
