[ Slušamo Riječ Božju probranu iz različitih Evanđeljâ ]
U Evanđelju po Luki, čitamo:
Isus uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: „Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.“
On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: „Čovjeku se grešniku svratio!“
A Zakej usta i reče Gospodinu: „Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.“
Reče mu na to Isus: „Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!“ [Lk 19,1-10]U Evanđelju po Mateju, čitamo:
Odlazeći odande, Isus ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: „Pođi za mnom!“
On usta i pođe za njim.
Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: „Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?“
A on, čuvši to, reče: „Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grješnike.“ [Mt 9,9-13]U Evanđelju po Ivanu, čitamo:
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: „Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?“ – To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“ – I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.
A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih.
Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: „Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?“
Ona reče: „Nitko, Gospodine.“
Reče joj Isus: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.“ (Iv 8, 1-11)
Bezbroj je komentara, tolike riječi pohvale dali su mnogi čitatelji, kad su vidjeli sliku ovog dvojca, gdje stoje zajedno: Michael Sweet s uzdignutim jednim prstom, pokazujući prema nebu, odakle jedino dolazi Spasenje i otkupljenje – i King Diamond sa znakom pozdrava sotoni, i s križem okrenutim naopačke na svojoj nakaradnoj kruni na glavi – i isto takvim križem razmazanim između očiju; u oba slučaja križ, taj naš kršćanski znak spasenja – izrugan i oblaćen u režiji ovog danskog šatro-umjetnika, koji na taj način časti sotonu te zavodi na tisuće mladih slušateljâ ove vrsti glazbe, a koji nemaju izgrađen ama baš nikakav vjerski stav; i on im onda ovakve svoje nazovi umjetničke bljuvotine servira kao duhovnu hranu.
Kad pogledamo sliku njih dvojice – obojica deklarirani: jedan kršćanin, drugi sotonist – reći ćemo onako na prvu: cool, fora; slika uistinu hvale vrijedna – da se netko usudi stat’ kraj čovjeka koji živi na takav način i koji ne prestaje organizirat’ turneje, na kojima pjeva pjesme u slavu sotone i njegovog kraljevstva zla.
Među svim tim silnim komentarima, koje sam čitao, prepoznatljivo je ono tipično za današnjeg čovjeka, a što je itekako površno i ne zalazi u dubinu, prepoznatljivo po tome što se svi zaustavljaju kod onog trenutnog – kako je lijepo i kako je to po uzoru na Učitelja Isusa, jer i On prihvaća svakog čovjeka, čak i grješnika, carinika, bludnicu…
– Ali vrlo je malo onih, koji krenu onaj jedan odlučujući korak dalje; k’o da svi previde one riječi koje Isus izgovara na kraju Evanđelja, u svakoj od ovih perikopâ koje sam malo prije pročitao.
Tek na kraju se čuju one Isusove sudbonosne i odlučujuće riječi, onima kojih se te riječi tiču: idi i od sada nemoj više griješiti; ili ono drugo: danas je došlo spasenje ovoj kući; ili još dalje, s pozivom carinika Mateja: on usta i pođe za Njim, za Isusom.
Točno je, da kršćanin po uzoru na svog Učitelja – „grijeh mora mrzit’, ali ne i grješnika“.
Takav način ophođenja čujemo i iz Isusovih usta, kad govori preljubnici: „idi i ne griješi više” – potičući je da se ostavi svoga dotadašnjeg načina življenja.
I druga rečenica, koju Isus govori: „ni ja te ne osuđujem!“ – rečenica je to koja pokazuje Isusa kao Onoga, koji nije došao da bi ljude učinio pobožnima, već da pobožne učini ljudima!
Zato i ključna stvar u pozivu Levija jest, da Isus ne poziva carinika Mateja, nego „čovjeka zvanog Matej“.
– Kakav god da jest, on je za Isusa prvo čovjek!
Matejevo zanimanje – ono Isusu uopće nije bitno:
– ni, je li netko odvjetnik, ekonomist, fotograf, snimatelj, radnik u rudniku, učitelj, svećenik, časna sestra…
– ni, je li ‘Rvat, Srbin, Bošnjak, Nijemac, Poljak, Rus…
– ni, je li ćafir, il’ je pravo-vjernik,
– za Isusa je najvažnije ono prvo: je li ta osoba čovjek?!
Ako nije najprije čovjek, koji je spreman pristupit’ drugome bez ikakve predrasude, đaba mu sve što ima i čime se pred drugima busa i pokazuje.
Isus, dakle, poziva Mateja; a Evanđelje kaže kratko: on ustaje i polazi s Isusom.
To, da on odmah ustaje i polazi, kreće za Isusom – ta gesta pokazuje samo to, koliko ga je Isusov poziv dotaknuo. Jer za razliku od sviju drugih koje je Matej dotad bio susretao, Isus je jedini koji njega takvog ne osuđuje. – Ne prigovara mu, nit’ mu pametuje, dijeleći mu savjete – da bi treb’o iz temelja mijenjat’ svoj život!
Ništa od svega toga ne čini Isus, nego ono jedno, što smo čuli i malo prije u Evanđelju: Isus – Mateja poziva – a Matej se na taj Učiteljev poziv – odziva! – I u tome, zapravo, u tome se rađa njihov odnos, odnos Boga i čovjeka: u pozivu – i u odzivu.
Takav odnos, Boga i čovjeka, u slučaju ovog danskog hohšatplera nije ni blizu vidljiv, nit’ se uopće da naslutit’.
Zato njegovo ustrajavanje u širenju zla, konzekventno povlači za sobom riječi „pričesne pjesme“, koje sam pročitao u subotu nakon podijeljene svete pričesti na misi Zornici, riječi iz Knjige Otkrivenja: „Evo, dolazim ubrzo, i plaća moja sa mnom je, govori Gospodin; naplatit ću svakome po djelu njegovu.“ [Otk 22,12]
Točno, dakle; nema osude, nema progona, nema svaljivanja krivde… – ali da će Gospodar vinograda prema zasluzi, časno podijelit’ nadnice, to itekako ima i u to sam uvjeren.
– Svakome, dakle, po djelu njegovu!
– Meni prvome, onako kako sam zaslužio – ako sam zaslužio!
Nek' ovo nekol'ko riječi bude mjera za poziv na slušanje noćašnje 360. emisije kršćanskog rocka, u kojoj ćemo se već pomalo privikavat' na nadolazeći Božić, slušajući Božićne pjesme – naravno u malo drukčijim izvedbama, a kakve ih Tvoje uho ne čuje baš često.
A Ti, sve što trebaš učiniti – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
