U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.
Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
[Mt 24, 37-44]
Prič’o sam i Tebi o tome, kako je nasred našeg sela Brajkovića nekad stajala ona jedna i jedina trgovina – zvali smo je: „Božina zadruga“.
– Zašto Božina? – Pa zato što je Božo u njoj radio, i što je ta trgovina bila u donjem dijelu njegove kuće.
Prolazim ljetos ispred, a ono pustinja; pustinja u Božinoj nekadašnjoj kući, pustinja na Brajkovskoj cesti, nigdje žive duše. A sjećam se kad je tu nasred sela na cesti vrio život; tu je cijeli Božji dan i noć bilo glavno okupljalište. Uvijek bi se našlo nekol’ko njih koji su držali pivu u ruci, vodili „teške razgovore“, krali Bogu dane.
I onda se sjetim prošlih godinâ, i svih onih slikâ s „Adventa“ iz Zagreba; ili ovdje iz Hamburga „Winterfest“, „Winter Pride“ – I na svakoj od tih slikâ, vidi se isto tako velik broj njih, koji se tiskaju ispred tih nekakvih kioskâ, ili kako se to ljepše kaže – adventskih kućicâ, i cugaju li ga, cugaju, pametuju dan-noć, kradu Bogu dane.
– I onda si mislim: čekaj, pa mi smo te cugere ispred Božine zadruge, mi smo ih zvali „pjančinama“, đabaljebarošima; a kad se cuga u Zagrebu onda se to zove „Advent“, ili kad netko salijeva u sebe ovdje u Hamburgu, onda se kaže: bio je na „Winterfest-u“, „Winter-pride“-u!
Koja je razlika?! – Obične pjane, i jedni – i drugi – i treći?! Jer, piva je posvuda piva, ku’ano vino isto tako, k’o što je i lokativ posvuda lokativ!
Čitam ohrabrujuće vijesti tog sada već starog gradonačelnika Zagreba, da će ovaj Advent bit’ najbolji od sviju dosadašnjih, i da će zarada premašit’ sve prijašnje Advente…
Lijepo je čut’, da su ljudi megalomanski raspoloženi; iako slušam s druge strane, da određeni broj trgovaca odustaje od iznajmljenih „kućicâ“, jer ne mogu nać’ radnike koji bi mogli radit’, sporazumijevat’ se…
… I to, da netko započne dan molitvom, to sam čuo i to znam – i to evo i sâm činim već skoro 60 godina; ali da netko počinje dan igrajući skwosh, u teretani u kojoj ima godišnju il’ mjesečnu iskaznicu, da bi se na taj način pripremio za naporan i težak radni dan – e to još nisam znao, ali sam svojim očima vidio.
Mnogi fitnes-centri ovdje u Hamburgu skroz su u staklu, i izvana se vidi sve, što se unutra događa.
Naiđem jedno jutro pokraj, i ne mogu vjerovat’ svojim očima; već u 6 u 7 sati ujutro teretana puna onih koji tim nekakvim reketima nabijaju lopticu u zid. – Ja stao i gledam onako polu-otvorenih usta, k’o kakav seljak iz Brajkovića, i sve ne mogu vjerovat’; pa se okrenem oko sebe, da vidim – ima li još koga da ovo gleda? – il’ se to meni pričinja?!
Podsjetilo me to na jednu rečenicu iz filma s Denzel Washington-om, da netko u slobodno vrijeme čita Bibliju, a netko zalazi u noćne klubove.
I na ono drugo me podsjetilo, a što je rekao teolog Teilhard de Chardin: „Još uvijek i dalje tvrdimo da bdijemo i iščekujemo Učitelja. – No, kad bismo uistinu željeli bit’ iskreni, morali bismo priznat’ da mi zapravo više ništa i nikoga ne iščekujemo.“
Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.
A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće.
Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi. [Mt 24, 42-44]
Uvjerenja sam da je ova riječ o bdijenju itekako važna riječ; važna, jer njezin smisao nije nimalo površan, kako bi se to moglo činit’ na prvi pogled – posebno ne zato, što naš Učitelj Isus na toj riječi itekako ustrajava, ponavlja je.
On ne želi da mi kao Njegovi učenici samo vjerujemo, nego i da bdijemo; ne želi da jednostavno ljubimo, nego i da budemo pripravni!
– Bdijmo, pripravni budimo! – poradi čega? – Radi onog velikog događaja: Kristovog ponovnog dolaska!
Na početku smo milosnog vremena Adventa, na početku 358. emisije kršćanskog rocka, u kojoj ćemo slušat' kršćanski metal projekt iz države Teksas, točnije iz grada Houstona: „Flame Imperishable“ / „Ne-prolazna“ - ili „Neugasiva vatra“. Evo nekol'ko riječi iz njihove pjesme „The Herald's Approach“, koju ćemo slušat' odmah na početku: Bestowed with a sword of truth The champion awaits the judgment False teachers recoil in anguish As the mighty crush the fallen Speak your lies at your own peril Swift the hammer will lay you down Let there be light Let there be solace in the nothingness The Heralds’ approach Our doom is nigh As we shun the Light
A Ti, sve što trebaš učiniti – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
