U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: „Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!“
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: „Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!“
A bijaše i natpis ponad njega: „Ovo je kralj židovski.“
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: „Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!“
A drugi ovoga prekoravaše: „Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.“
Onda reče: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.“
A on će mu: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“[Lk 23, 35-43]
Jučer, na nedjelju Krista Kralja, zadnju nedjelju liturgijske godine, započeli smo „Misije“ / sedmodnevnu duhovnu obnovu cijele Misijske zajednice Hamburg, a koju od početka vode oci dominikanci i sestre dominikanke.
Glavna nakana „Misija“, koje će svečano završiti na 1. adventsku nedjelju, kada slavimo „Dan Misije“ i dan našeg zaštitnika – bl. Augustina Kažotića, je zahvala dobrom Bogu za 53 godine vjerničkog života i rada unutar naše Misijske zajednice.
– A onda, ubrati i druge milosne plodove, koje će nam voditelj „Misija“ – p. Marko Bobaš u svojim duhovnim nagovorima i propovijedima preporučiti i na što će nas potaknuti.
Kako sam napisao na „Listiću“, koji je svatko od vjernika dobio u ruke:
Čak ako i nemamo u planu preseljavat’ se u neki drugi stan, potrebno je s vremena na vrijeme učinit’ makar malo pospremanje, kako bi se kvadratni metri našeg životnog prostora očistili od stvari koje nam više nisu potrebne.
To što se čini u kućanstvu, preporuča se naravno i na duhovnom planu. Jer, toliko je izvanjskih i unutarnjih nemirâ koji nas u našoj svakodnevici salijeću, otežavaju nam uspravan hod i normalan korak.
„Misije“ u našoj Misijskoj zajednici ovdje u Hamburgu, koje će predvoditi dominikanac p. Marko Bobaš, dani su posebne milosti; ujedno su poziv svima nama, članovima naše vjerničke zajednice, da u sebi probudimo one zaspale čežnje za susret s Gospodinom.
Kao kršćani, kao članovi Katoličke crkve ulazimo u vrijeme Došašća, radosnog iščekivanja rođenja Isusa Krista.
Zajedno od ranog jutra na misama „Zornicama“, koje ćemo slaviti kroz cijeli Advent, trudimo se i nakon ove duhovne obnove radosno koračati putom na koji nas poziva Crkva.
Spasitelj Isus, koji nam se ima roditi, On računa s nama! – A računamo li mi s Njim u našem životu, u našoj svakodnevici?
Stoga, ne oklijevajmo, nego mu krenimo zajedno u susret, u molitvi.
Jednostavno ne mogu protiv toga, nego ću itekako pohvaliti i plakat – i naslovnicu listića, koji su dizajnerski uređeni do savršenstva.
Uz dominikanska obilježja, uz logo Hrvatske katoličke misije Hamburg, u gornjem dijelu plakata dominira slika staračkih ruku koje drže krunicu. Ruke su to moje Mame, zapravo zadnja njezina slika za života; uslikana je 3 dana prije smrti, dok je sjedila na stolici, tamo gdje je živjela kao prognanica iz svoga doma.
Te Mamine staračke i sicane ruke (tetovirane s bezbroj sitnih križeva), kako je to bio običaj kod Rvatica-katolkinja iz naše Bosanske zavičajnosti, od tereta života koža je na njima postala tvrda, čak i kosti u prstima su se pomalo iskrivile, ali još uvijek čine ono što mogu i što su činile cijelog svog života – drže krunicu.
Podsjetile su me ruke moje Mame na čitanja jučerašnje nedjelje, kad smo slavili Krista Kralja, a gdje se naslov-titula „kralj“, susreće već na početku – ali i na kraju Kristova života.
Na svršetku Njegovog života, titula „kralj“ stoji kao natpis na križu; a na početku – one koji su tražili Judejskog Kralja, zvijezda ih je dovela u Betlehemsku štalu.
Čudna je uistinu karijera, čudan je put tog našeg Kralja nad kraljevima, put Isusa Krista: početak u štali – svršetak na križu!
Evo nas, u zadnjem tjednu smo liturgijske godine, ali smo zato na početku još jedne emisije kršćanskog rocka – 357. po redu. Slušat ćemo žestoke ritmove, koji govore o Kristu Kralju, o Kralju svih kraljeva i Njegovom ne-prolaznom Kraljevstvu. I još ćemo slušat' p. Marka Bobaša; on će nam kao umjetnik pričat' o umjetnosti; i što to znači - bit' umjetnik koji je na Božjoj strani, ili bit' umjetnik tamnoga sjaja, otuđen i daleko od Boga.
A Ti, sve što trebaš učiniti – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
