Ja, Ivan, vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: „Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!“
I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih.
Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa:„Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!“
I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem nice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći:
„Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.“
I jedan me od starješina upita: „Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?“
Odgovorih mu: „Gospodine moj, ti to znaš.“
A on će mi: „Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.“[Otk 7, 2-4.9-14]
U ulici stanovanja gdje se nalazi zgrada naše Hrvatske katoličke misije, u Schmilinskystr. u Hamburgu – to je zapravo dio grada koji se zove St. Georg i koji je naslonjen odmah uz glavni željeznički kolodvor.
Prije je to bio kvart droge i prostitucije; sada to postaje sve prominentniji kvart sa skupom stanarinom, ali gdje je sve jači gay lobby.
Izlazim nedavno na vrata Misije, i nisam proš’o ni par koraka, kad čujem, oslovljava me neki ženski glas. – Okrenem se i odmjerim je na brzinu, učini mi se da je otprilike mojih godina. – I taman htjedoh zaustit’, da nemam ništa uza se, čime bih joj novčano mogao pomoć’, kad ona postavi pitanje: kažite mi, jeste li zainteresirani prodat’ ovu vašu zgradu?!
Spustim nakratko glavu, da ne vidi da sam se počeo smijat’ – i onda kažem: oprostite, zgrada nije naša, mi samo stanujemo tu. Zgrada pripada Hamburškoj Nadbiskupiji, odnosno Katoličkoj crkvi, slobodno se obratite njima.
Kol’ko god se ovo nekome činilo cool, ali stanovanje u jednom ovakvom kvartu, naravno da ima i svoju cijenu.
Večeras, kad sam se vrać’o osvijetljenim ulicama, vidio sam ispred mnogih vrata bile su stavljene izdubene i izrezbarene bundeve, u kojima je gorjela svijeća.
Halloween je zauzeo itekako važno mjesto u životu grada kakav je Hamburg. – Naravno, i marketing je učinio svoje, tako da još jedna „Noć vještica“ ulazi na široko otvorena vrata ovog lučkog grada na sjeveru Njemačke.
Do tvojih ušiju donijet ću u nadolazećoj noći vrišteći metal, objavljen na prvoj kršćanskoj metal kompilaciji ovakve vrsti - Christian Metal Halloween Compilation. Ovakva vrst glazbe uvjeren sam da se neće slušat' ni na jednoj drugoj radio postaji - u cijeloj Europi, osim na HKR-u! Zato, odvrni noćas svoj radio do kraja, otvori po mogućnosti i prozore, nek' i oni oko Tebe dobro zapamte 354. emisiju kršćanskog rocka! Ovo što ću sad reć', znam da nije nimalo dobra konstrukcija i da nije u kršćanskom duhu; jer kršćanstvo – ono nikoga ne mrzi, i bit' kršćanin - a nosit' mržnju u sebi, mržnju na bilo što i bilo koga – to dvoje je nespojivo! No, svejedno, kad je riječ o Zlu, pisanom velikim slovom, Zlu koje se personificiralo, uosobilo u ime i prezime, onda ću se pridružit' riječima pjesama koje ćemo u ovoj noći slušat', riječima koje kažu ovako: ja volim mrzit' Zlo! - I Love Hating Evil!
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
