Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se!“
Kad ih Isus ugleda, reče im: „Idite, pokažite se svećenicima!“
I dok su išli, očistiše se.
Jedan od njih, vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac.
Nato Isus primijeti: „Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?“ A njemu reče: „Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!“
[Lk 17, 11-19]
Promotrimo li sebe kao vjernike, ili barem kao one koji bi željeli bit’ vjernici, onda možemo i naš odlazak na svetu misu razumjet’ kao izraz zahvalnosti Bogu, a to onda ima u našoj vjerničkoj stvarnosti otprilike isti prosjek kao kod desetorice gubavaca u Evanđelju.
Naime, kod nas koji se deklariramo kao vjernici, prosjek koji nedjeljom dođe u crkvu zahvaljivat’ Bogu na svim darovima i dobročinstvima koje su primili, je otprilike tu negdje – oko 10%.
– A što je euharistija, nego li upravo to: zahvala, odnosno zahvalno slavlje!
… I onda me umjesto „zahvalnosti“ poput malja udari vijest, da je šezdeset-osmogodišnji benediktinski opat pljunuo na sve ono dosadašnje što je živio i na što se zavjetovao – i kod staro-katolika se vjenčao sa svojim puno godina mlađim prijateljem.
To se onda razglasi na sva zvona, postane udarna vijest, predstavlja se kao nešto – što Crkva danas čini i u što se pretvara.
– A ne govori se o onome – koliko je muškaraca i očeva obitelji molilo krunicu na Jelačić placu u Zagrebu, i da je među njima bio i moj župljanin iz Zagreba, rođeni Varešak – g. Tvrtko Žilić.
To kao nikog ne interesira, kao ni duhovna obnova koju je prelijepo vodio o. Ivan Dominik Iličić, ovdje u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Hamburgu, sad zadnjeg vikenda.
Ustajem od stola i pojačavam do kraja moćni zvuk pjesme „Sound Of The Saints“, benda koji u ovoj noći roka za Gospodina – „Chaotic Resemblance“, a u kojoj ti mladi kršćani ovako pjevaju:
Srušeni smo i pretučeni
Brodolom u dubini
Posvuda u opasnosti od pljačkaša
i vrlo često bez sna
Lažljivi kršćani oskvrnjuju križ
To što je Crkva smirena na sve to i što šuti,
To nije razlog da je se pljuje.
Muhe upale u mast, vukovi među ovcama
Odabrani će čut’ našu zapovijed
Ovo je zvuk, ovo je zvuk svetih
Čuješ li, čuješ li, Ovo je zvuk svetaca Božjih!
Robovi korupcije obećavaju ti slobodu
Lažni proroci, lažljivci koji grade svoje kraljevstvo
Pravednici se mrze jer nose to ime
Ali nikad nećemo posustat’, jer nije nas sram
Živjet ću za Tebe, nikada se neću povuć’
Bez obzira na ishod bitke, živjet ću za Tebe,
Nikad se neću povuć’, nikada pobjeć’…
Djeca gladuju bez cipela na nogama
Duh ovisnosti, depresije i svađe
Vezujem sve tvoje grijehe
U Ime Onoga koji donosi iscjeljenje i život…
Ovo je zvuk, ovo je zvuk svetih,
Čuješ li, čuješ li zvuk ove noći?
– Ovo je zvuk svetaca!
u ovoj noći šaljem na Tebe nešto snažno i glasno, nešto poput jurećeg vlaka: kršćanski metal band pomalo čudnog naziva - „Chaotic Resemblance“ – sa još čudnijim životnim motom, u kojem kažu: „Današnji svijet je prepun mržnje, laži i prijevare; mi Ti nudimo ljubav i nadu, propovijedajući Isusa Krista!“
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
