341. emisija kršćanskog rocka, u kojoj ćemo koračati s Isusom! – poslušaj!

„Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli.

A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: ‘Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!’

Skupili su dakle i napunili dvanaest košarâ ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali“.

[Iv 6, 10-13 ]

Nije mi matematika bila nikad bolja strana, al’ ajmo ovo malo matematički posložit’, makar s kalkulatorom – imaš ga na mobitelu:
5.000 muškaraca, blagovalo je od čudesno umnoženog kruha i ribe. Nakon blagovanja, skupilo se 12 košara ulomaka, što je preteklo od 5 ječmenih kruhova.

Pa se sad vratimo na ono što piše par redaka dalje: „Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime“ [Iv 6,66].

Kažimo to konkretno: nisu odstupili „mnogi“, nešto ne-određeno, paušalno, gledano onako od oka; nego se zna točna brojka: njih 4.988 je odstupilo, a ostala su samo dvanaestorica Isusovih učenikâ.

Godine 2003., Katoličku crkvu u Njemačkoj napustilo je preko 100.000 ljudi. – To je brojka stanovnika ovećeg grada.
Prošle i ove godine u nadbiskupiji Köln, uveden je dodatni radni dan – i vikendom, kako bi država mogla odgovorit’ na toliki broj zahtjeva svih onih koji žele napustit’ Crkvu, ispisat’ se iz Crkve.

U jednom danu se odgovori na oko 1.000 zahtjeva; i to im je bilo premalo za pet radnih dana u tjednu, pa su svoj rad morali proširit’ i na dane vikenda. I ta agonija traje li traje – i danas.

Našu Hrvatsku katoličku misiju u Hamburgu, u prošloj 2021. godini napustio je 41 vjernik. To je najviše u ove 53 godine, otkako Misija u Hamburgu postoji.

Ja se volim našalit’ pa reć’, da je to zato što p. Mirko i ja sad vodimo Misiju, pa se vjernici zato ispisuju.

Malo šale, ali još više istine; jer toliko ih je koji napuštaju Crkvu, govoreći: Isus da – Crkva ne!

Nažalost, toliko ih je, koji napuštaju Crkvu, i odriču se Isusa i vjere, zbog nas, koji smo još ostali ‘unutra’.

Pa onda nas optužuju, da smo mi za sebe prigrabili Isusa i pozicije Njegove zajednice – Crkve;
– da smo mi razvodnili Isusovu riječ svojim kompromisima, svojom ne-moralnošću, svojim lažima.

Ja sam to učinio prvi, kao svećenik – a onda i svi drugi; posebno Ti, koji slušaš emisiju kršćanskog rocka i koji primaš redovito mailove od p. ante – svakog ponedjeljka ujutro, i još se priznaješ kršćaninom!

– Tako meni i Tebi poručuju oni što odlaze, i više ne žele gubit’ svoje dragocjeno vrijeme nedjeljom – s nama, koji smo leglo pedofilâ i nemorala.

Bogu hvala pa mi je Bog podario tu snagu i milost, da više ne eksplodiram na ovakve napadaje; više se uopće ne ljutim na one koji tako o nama misle, il’ govore!

Nego radije na svom životnom putu, kao stalnu kartu našeg vjerničkog prepoznavanja/identiteta, ponesimo Petrove riječi: kome da idem, Gospodine? [Iv 6,68]

Preispitujmo sebe – i to svakodnevno; jer znamo dobro da nigdje i ni kod koga nema ‘doživotnog obraćenja’!

U svoje 32 godine svećeništva, kad se samo sjetim, kol’ko sam ih krstio – k’o malu djecu; zatim sve one odrasle u vrijeme demokratskih promjena, kad su klečali u župnom uredu preda mnom i molili me da im podijelim sakramente, pitajuć’ nek’ reknem: koja je moja cijena?!

– Pa onda, kol’ko sam ih pričestio, krizmao, vjenčao (ovdje u Hamburgu, u Zagrebu, na Korčuli); kol’ko sam vjeroučenikâ i ministranata im’o – ne samo ja, nego i moja dominikanska subraća koji su bili zajedno sa mnom u pastoralu!

– Nekad se pitam: kamo su nestali svi ti šatro-vjernici?! – U kojoj su se ulici izgubili?!

A onda mi dođe misao, da koračat’ s Isusom – to je uvijek nova hrabrost, uvijek novi rizik slobode i povjerenja!

Svakog jutra valja mi s tim rizikom ustajat’, svaki dan s tim rizikom koračat’, i svaku večer s tim rizikom lijegat’ – i usnut’ u Gospodinu.

Drago mi je da si i noćas odvojio / odvojila svoje vrijeme i da ćeš bit' uz 
emisiju kršćanskog rocka na HKR-u. Noćas ću pričat' općenito o kršćanskom rocku, i o tome – kome to treba, a
kome ne! A što se pjesama tiče, opet su punkeri na redu - kršćanski punkeri iz banda
„False Idle“ koje mi je preporučio moj bivši vjeroučenik - Renato Orioli, Renči.

Kako bi poslušao ovu emisiju, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod

Dobri Bog Te blagoslovio!

pozdravlja p. anto

Pregledajte ostale emisije

Scroll to Top