Kad bi uvečer onog istog dana, prvog u tjednu – a učenici u strahu od Židova zatvorili vrata – dođe Isus, stane u sredinu i kaže im: “Mir vama!”
To rekavši, pokaza im ruke i rebra.
I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.
Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.” – To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”
Ali Toma, zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bijaše s njima kada dođe Isus. – Govorahu mu, dakle, ostali učenici: “Vidjeli smo Gospodina!”
On im odvrati: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljege čavala i ne stavim svoju ruku u njegova rebra, neću vjerovati.“I nakon osam dana njegovi učenici opet bijahu unutra, a s njima i Toma. Dođe Isus, kroz zatvorena vrata, stane u sredinu i reče: “Mir vama!” Zatim će Tomi: “Prinesi prst svoj ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku svoju i stavi je u rebra moja i ne budi nevjeran, nego vjeran.”
Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!” Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, Toma, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!”Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
[Iv 20, 19-31 ]
Puno je vremena prošlo, da nisam pročit’o čudniji odlomak iz Evanđelja, koji me je tako duboko taknuo i po-taknuo na razmišljanje.
Zapravo, sâm apostol Toma, on me je pokrenuo na razmišljanje, njegove riječi zbog koji se nisam prestajao pitat’: zašto je taj čovjek pod svaku cijenu htio dodirnut’ Isusove rane?!
– Što nije rekao: „Želio bi’ Ga zagrlit’! Želio bih svoga Učitelja još jednom očima vidjet’!“
– Što nije, to rekao?! – Nego ustrajava na dodiru Isusovih ranâ!
– Pravi sumnjivac, ništa drugo!
Polazim od sebe: ono zadnje što bi’ u životu htio, jest – nakon operacije, ili nakon teške prometne nesreće – dodirnut’ nečiju ranu. – Ne mogu je ni gledat’, a kamo li da je dodirnem!
Ovakve misli su mi prolazile glavom sad protekli tjedan, dok sam razmišlj’o o Tominim riječima, koje nalazimo zapisane kod evanđeliste Ivana: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“
Meščini, da se iz ovih riječi itekako da naslutit’, da su se i u apostolu Tomi događale nekakve teške sumnje, da se događalo ono utopljeničko hvatanje za slamku, traganje koje su i drugi apostoli mogli opazit’.
A, kad malo bolje promislim, pitam se: nije li to Tomino traganje, zapravo i moje vlastito?!
– I nisu li Tomine sumnje i pitanja, zapravo ona naša svagdanja ljudska pitanja?!
Ostavili smo Veliki petak iza sebe; slušali smo lijepo pjevanje „Muke“ mnogih naših župnih zborova, klanjali se Kristovom križu; ako smo još pogledali i film „Pasija“ od Mel Gibsona, onda sigurno nismo mogli tek tako zaboravit’ onu scenu bičevanja i premlaćivanja Isusa.
Naravno da nam se onda sâmo od sebe nameće pitanje: kako je moguće da netko, tko je na Veliki petak onoliko bio izranjen – da je sad opet živ?!
Zar je stvarno čovjekov život jači od svake rane? – čak i od onih smrtnih, o koje se svakodnevno spotičemo u ovom našem svagdanjem ne-ljudskom crnilu i ludilu?!
Nemam ništa, a što bi' Ti rekao kao najavu za ovu noćašnju 340. emisiju kršćanskog
rocka – ništa drugo, osim riječi koje je Isus Krist preporučio sestri Faustini,
da ih napiše kao kratku i strelovitu molitvu, i da se njome služi. Tu molitvu ćemo i mi noćas izmolit' na početku emisije kršćanskog rocka: Krvi i Vodo, što istekoste za nas iz Srca Isusova poput milosrdnog izvora, uzdam
se u VAS! Isuse, Milosrđe naše, uzdamo se u Tebe! Ti vladaš nad cijelim svemirom, i mi Te slavimo. Pod Tvoju se zaštitu, Isuse, stavljamo. Zaštiti nas svojom predragocjenom Krvi, koju si za nas prolio na drvu križa. Isuse, hvala Ti, što si vjeran u svim svojim obećanjima!
Kako bi poslušao ovu emisiju, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
