Jednog je dana Isus naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi.
I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.
Vidjevši njihovu vjeru, reče on: „Čovječe, otpušteni su ti grijesi!“
Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: „Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?“
Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: „Što mudrujete u sebi? Što je lakše? Reći: ‘Otpušteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!“
Tada reče uzetomu: „Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!“
I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga.
A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: „Danas vidjesmo nešto neviđeno!“[Lk 5, 17-26 ]
Naravno da svi mi jako dobro znamo za sva ta nekakva sniženja, kad je kupovina bilo čega u pitanju; o tome nas obavještavaju sa stotinu strana, putom maila, SMS-a, i tko zna kako još…
Tako sam si i ja na tim nekakvim sniženjima uspio nabavit’ u blu ray formatu nekoliko filmova koje sam svakako želio imat’ u svojoj arhivi. Jednostavno, htio sam ih imat pri ruci, i da ih mogu pogledat’ – kad mi god padne na-pamet.
Sve su to pretežno oni filmovi, o kojima sam i Tebi već pričao.
Uz već one standardne, koje beskrajno volim gledati i gledati: „Hobbit“ i „Gospodar prstenova“, tu su još: „Gifted“, „Pohane zelene rajčice“, „Payback“ s Mel Gibsonom, zatim „Arn“, film koji govori o skandinavskom istoimenom križaru; zatim „Greenmile“, „Mongol“… – sve filmovi za kojima se ni Ti, siguran sam, ne bi ni okrenuo – ali ja ih imam u svojoj arhivi.
Onda biblijski filmovi: „Deset zapovijedi“, stara verzija „Ben Hura“, pa onda jako težak film „Posljednje Kristovo iskušenje“; o svakom od ovih filmova mogao bih Ti pričat’ i pričat’ – i nikad se ne zaustavit.
Recimo, film: „Pohane zelene rajčice“, u kojem glavni lik priča priču o jezeru koje – kad se zaledilo, guske su ga odnijele sa sobom, kad su poletjele.
Il’ recimo film, „Man on Fire“, pravo remek djelo; akcijski triler iz godine 2004., koji je režirao Tony Scott, preveden na hrvatski pod naslovom „Tjelesna straža“, s Danzel Washington-om u glavnoj ulozi, meni posebno drag glumac.
– Njegove riječi, zapravo pitanje, koje mi je ostalo i nakon toliko gledanja, pitanje postavljeno u 13.-oj sekundi 6.-te minute, kada on pita svog prijatelja kojemu je došao u posjet, u glavni grad Mexica: „misliš li da će nam Bog oprostit’ za sve ono što smo uradili?“
„Neće“, odgovara mu sugovornik. – „I ja mislim da neće“, potvrđuje onda i on sâm odgovor na to svoje pitanje.
Neću Ti dalje govorit’ o radnji filma, pogledaj ga sâm; ali ovo pitanje: hoće li nam Bog oprostit’?! – meni je ovaj ulomak iz Lukinog Evanđelja (o četvorici koji donose uzetoga pred Isusa) najbolji odgovor na ovo postavljeno pitanje!
Oproštenje, otpuštanje, Učitelj Isus smatra da je brisanje grijeha – znači i djelotvorno brisanje čovjekove prošlosti, njegovih neuspjehâ i promašajâ – najveće i najteže čudo, jedino čudo koje čovjeka zaista zanima.
Onaj u Evanđelju, ozdravljen na duši – i na tijelu, ide kući, pokazuje nam da Isus nadvladava grijeh i oslobađa nas svojim riječima: „otpušteni su ti grijesi“.
… I nema čovjeka kojemu Isus ne bi oprostio. – Judi bi također bio oprostio, samo da se pokajao.
Malom dječaku postavili su pitanje: što bi ti učinio, da si bio na mjestu Jude? – na što je on odgovorio, da bi se isto kao i Juda objesio, ali ne o drvo – nego o Isusov vrat, i molio Ga za oproštenje.
Jedna od najvećih pohvala emisiji kršćanskog rocka, kao i načinu na koji je pripremam, bila mi je ona - negdje iz Zagorja, kad se čovjek javio SMS- porukom. Emisiju sam tada vodio iz studija HKR-a koji je tada još bio na Šalati; kad mi na monitor kompjutora ispred mene stiže poruka, u kojoj je pisalo ovako: evo, vozio sam se autom, vraćam se iz teretane. - Upalio sam radio, i slušam emisiju kršćanskog rocka. Došao sam pred kuću već odavno, ugasio auto, ali mi se ne da izić' van, jer hoću čut' emisiju do kraja. - Interesira me sve, što ste za ovu noć pripremili. Jednostavno, zalijepile su me riječi za sjedalo… - zato ne želim ništa propustit'… Kad netko 'vako napiše, onda sebi kažem: anto, dobro je; samo nastavi tako dalje - i trudi se da sljedeći put bude isto tako - i još bolje.
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
