Reče Gospodin: „Velika je vika na Sodomu i Gomoru! Grijeh je njihov pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli vika što je stigla do mene pa da znam.“
Oni ljudi krenu odanle prema Sodomi. Abraham je još stajao pred Gospodinom pa se primače bliže i reče: „Hoćeš li iskorijeniti i nevina s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko bilo od tebe da takvo što učiniš: da ubijaš nevina i kriva pa da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo to od tebe! Zar da ni sudac svega svijeta ne radi pravo?“
Nato reče Gospodin: „Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih, zbog njih ću oprostiti cijelomu mjestu.“
Abraham će opet: „Ja se evo usuđujem govoriti Gospodinu, ja, prah i pepeo! Da slučajno bude pet manje od pedeset? Bi li uništio sav grad zbog te petorice?“
On odgovori: „Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet.“I dometnu Abraham: „Ako ih se možda nađe četrdeset?“
Odgovori: „Neću to učiniti zbog četrdesetorice.“Abraham će opet: „Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda trideset?“
Odgovori: „Neću to učiniti ako ih ondje nađem trideset.“I opet će Abraham: „Još se usuđujem govoriti Gospodinu. Ako ih se možda ondje nađe dvadeset?“
Odgovori: „Neću uništiti grada zbog te dvadesetorice.“Nato će Abraham: „Neka se Gospodin ne ljuti ako progovorim još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?“
Odgovori: „Neću uništiti grada zbog te desetorice.“[Post 18, 20-32 ]
Razmišljanje pod naslovom – „Zašto Bog nije uništio Crkvu?“ – objavljeno je prošlog četvrtka (07.10.) na Internetu, gdje piše ovako:
Suočeni s boli, nakon vijesti o seksualnom zlostavljanju od strane članova Crkve u Francuskoj, mogli bismo si postavit’ mnoga pitanja…
No, u konačnici, sve ovisi o Božjoj mudrosti i ljubavi.
U Knjizi Postanka, Gospodin pokazuje, kako neće uništit’ grad Sodomu: možda u gradu ima pedeset pravednika: želiš li ih doista uništiti? – I zar nećeš oprostit’ tom mjestu zbog pedesetorice pravednikâ koji su tamo? – pita Abraham.
Talmud govori na sličan način, dajući izvješće o 36 pravednika, a čija je uloga u životu – opravdat’ svrhu čovječanstva pred Bogom.
Najzanimljiviji aspekt ove tradicije jest, da ti pravednici čine to što čine – i ne poznaju se. A ako bilo kojeg i pitaju o njegovoj pravednosti, on to nikada neće priznat’, jer je vrlo skroman.
U svojoj pjesmi „Los justos“, pjesnik Jorge Luis Borges nudi poseban uvid u to, kakvi su ljudi kojima treba zahvalit’ na činjenici – da svijet i dalje postoji.
Što se mene tiče, među svima njima ima ona jedna vrst ljudi, a koji mi pružaju posebno zadovoljstvo; to su oni, koji više vole da su drugi u pravu.
Nisam prestajao razmišljat’ o takvom nizu pravednika, koji spašavaju društvo i Crkvu, dok sam čitao izvješće o seksualnom zlostavljanju u Francuskoj Crkvi, kojima se mogu pridodati slučajevi koji su se pojavili u izvješću iz Njemačke; sve skupa puno više nego što ih je doživjela Čileanska crkva, kao primjer iz Latinske Amerike.
A kad bismo tomu još dodali i slučajeve za koje se još ne zna, a koji se odnose na Italiju, Španjolsku, Poljsku, Hrvatsku…
– Suočeni sa svim ovim, jedino što se može reći jest ono što je kazao papa Franjo: „Ovo je trenutak srama!“
Ovo je uistinu vrijeme srama, tuge i boli, vrijeme za ljutnju i nesporazum. Uza sve slučajeve na stolu, mogli bismo se zapitat’: zašto Bog nije uništio Crkvu?!
Zašto već nije uništilo cijelo društvo, jer ne zaboravimo: Crkva nije stvarnost u kojoj se većina tih zločina događa? – Pa zašto onda Bog stalno dopušta ovu i ovakvu bol?
Mogu samo vjerovat’ u Božje milosrđe, i na svih onih pedeset, ili trideset šest pravednika o kojima govori Biblija, Talmud, i pjesnik Borges.
Danas sam ih pokuš’o izbrojit’, tražio sam te prave ljude unutar i izvan Crkve, po imenu i prezimenu. Ima ih mnogo, uistinu mnogo! – I nada mi se vratila.
Dostojevski svoj roman „Braća Karamazovi“ završava lijepim zaključkom u kojem kaže: „Ne brinite o kašnjenjima, jer ovaj tajanstveni proces ovisi o Božjoj mudrosti i prisutnosti Njegove ljubavi.
Ono što se u očima čovjeka čini vrlo dalekim, možda se zbog božanske predodređenosti, uskoro ima dogoditi.“
Zato za kraj donosim odgovor oca Pajsija, koji daje ime ovom divnom poglavlju: Neka tako i bude! – Neka tako i bude!
Noćas neće bit' govorenja o patnjama nas velikih, nas koji mislimo da smo pokupili svu pamet svijeta. - Noćas molimo za malene, za žrtve koje su iskusile nasilje nas šatro pametnih odraslih.
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
