U ono vrijeme: Ivan reče Isusu:
„Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.“ A Isus reče: „Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.“
„Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“
„Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.“
„Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.“[Mk 9, 38-43.45.47-48]
Godina je 1988., predao sam bio diplomski rad na temu „beskućništva“, i polagao zadnje ispite na teološkom studiju Bonnskog sveučilišta.
Nisam ni znao, da sam tada – na tim istim hodnicima – susretao moga sadašnjeg hamburškog Nadbiskupa, koji je mlađi od mene 2-3 godine, inače rođeni Kölnjanin – Mons. Josef Hesse.
Te godine, ’88., kad sam ja završavao studij, on je privodio kraju svoju 2. godinu.
– A propo moga hamburškog Nadbiskupa, Josefa Hessea, sad u subotu on je – nakon više od pola godine šutnje – slavio prvu svetu misu, na utemeljenju nove župe St. Ansgar, ovdje u našem kvartu – Hamburg City.
Gledam na YouTube-u jedan od njegovih videâ, gdje on kao Nadbiskup, koji nastavlja vršenje svoje službe, govori o vremenu apstinencije – i o predstojećim zadatcima.
– A ispod se redaju komentari, tako zluradi i cinični, tako trulo upereni protiv Crkve – da nisam mogao ne odgovorit’ makar na jedan od njih.
Ovako je išao otprilike taj jedan komentar, preveden na hrvatski jezik: u Crkvi je sotona! – na što sam ja kratko odgovorio: nije! – Ja evo danas bio u crkvi, i nigdje ga nisam vidio!
A uvijek, kad ostavljam svoj komentar, činim to putom maila: glasnik.nade@…
Nisam dugo čekao na odgovor, stigao je odmah nakon nekoliko minuta, odgovor u prijevodu: o, vidim da si po nazivu maila negdje s Balkana; a vi znate, koliko su vaše ruke krvave?!
Vjerojatno jesu, odgovorim mu; nema nijednog naroda čije su ruke samo za grljenje, i da nisu u cijeloj povijesti ostale ne-okrvavljene.
Ali, čekaj malo, ti Nijemac hoćeš meni pričat’ o krvavim rukama balkanskih narodâ.
Prvo, moj narod nije Balkan, i ovo uopće nije tema rasprave – nego je tema Crkva. – Ali, kad si me već povukao za jezik, da ti reknem: svi narodi s Balkana, kol’ko god da ih ima, oni su kor „Bečkih dječakâ“ u usporedbi s klanjem i nasiljem koje je prouzročio tvoj narod!
Samo pobijenih 6 milijuna Židova, a da ne govorim o svem drugom nasilju; i ne sramiš se uopće otvarat ovakvu temu, ispod imena ovog čovjeka – Josefa Hesse-a, a koje bi trebao izgovarat’ s poštovanjem! – Da si ga samo vidio, što se zajapurilo Švapče pravo, nakon ovih mojih riječi, al’ sam ga zablokir’o – maknuvši ga iz komentara.
Ništa me nije više učinilo Hrvatom-katolikom-dominikancem, k’o onaj inat i pokazani zubi tom Švabi, koji je komentirao Crkvu na YouTube-u i koji me je trpao u koš s Balkancima, psujući mi mater ustašku – i trudeć’ se objasnit’ mi, vulgarnim rječnikom – da ja nisam ja, i da on bolje zna – tko sam ja i što sam.
Barem Tebi ne trebam govorit' – tko sam i što sam! Vjerujem da si nakon 310 emisija kršćanskog rocka prilično dobro upoznao, tko je p. anto?! – Da se trudim, ne bit' nikakav fanatik, ali ne dam da mi se dira u Crkvu moju Katoličku, i u moga Spasitelja Isusa Krista; i ne dam nikome da mi govori išta protiv kršćanskog rocka, o kojem ću Ti i večeras ispričati nešto novo.
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto