U ono vrijeme: Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.
Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: „Ženo! Evo ti sina!“ Zatim reče učeniku: „Evo ti majke!“
I od toga časa uze je učenik k sebi!
Godine 1989., Mark Knopfler je napisao odličnu glazbu za film „Zadnji izlaz za Brooklyn“.
[ Iv 19, 25-27 ]
– Pitam se: koji ću ja ‘izlaz’ uzeti da bi’ konačno našao mir? – I ima li uopće šanse za mir, hoću li ga igdje nać’, ako glavonjama ovog svijeta uopće nije do mira? Kako uopće do mira, kad „gospodari rata“ odlučuju o svemu?!
Koji mi je izlaz uzeti, koji je put do mira? – pitam se ja, čiji je glas tek kap u moru?!
Jučerašnje Ivanovo Evanđelje od svetkovine „Duhova“, stavlja pred nas kršćane-vjernike jako sličnu situaciju. – Učenici-strašlje, posakrivali se u kuću, iza zaključanih vrata. Boje se vlasti koja je sad nedavno okrutno ubila njihovog Učitelja. – Nemir je zavladao u njihovim srcima.
Isto k’o kod nas: i mi, kad čujemo da je došlo do neke oružane pljačke, do ubojstva, do premlaćivanja, do nasilja bilo koje vrsti u našem susjedstvu, u našoj ulici – nas velika većina učinit će isto: zaključat ćemo vrata, sakrit ćemo se. – A sve za to, jer nas nasilje i zločini uznemiruju, i to nas uznemiruju najviše iz jednog razloga: podsjećaju nas, kol’ko smo mi ljudi zapravo ranjiva bića, kol’ko smo smrtni!
Prosvjetiteljski, znanstveni, racionalni etos, koji prožima našu kulturu, jednostavno nas je hipnotizirao i mi mislimo, mi vjerujemo da sa svakim novim medicinskim, biološkim, kemijskim, genetskim otkrićem, i sa svakom novom psihološkom metodom – da mi napredujemo kao vrsta.
Ma lažu! – Sve najobičnija laž!
Psihologija nas uvjerava da je ona kao u stanju ‘pokrpati’ te naše ‘rasklimane’ veze i odnose, kol’ko god da ih je; uvjeravaju nas da ubuduće možemo bit’ uistinu „mirni i sigurni“.
Gledaju nas u oči i lažu nam, k’o da je to nova pasta za zube, krema za lice.
– ‘Die hilflosen Helfer’ / ‘Bespomoćni pomoćnici’, knjiga je kojom sam se i ja služio dok sam pisao svoj diplomski rad, sada već davne ’88.
Ali, od tih njihovih riječi mi više nit’ smo sigurni, nit’ smo mirni; mi smo i dalje ranjivi – i ne-mirni smo; zato se i jesmo posvuda posakrivali!
Skrivamo se u svome poslu, u svome hobiju; spas tražimo u alkoholu, u prekomjernom konzumiranju hrane; skrivamo se u drogama, u seksu; skrivamo se u politici, u udrugama; skrivamo se u prekomjernom peglanju karticâ, u vitaminima, u tjelovježbi, u nisko-kaloričnim dijetama…
– I samo dragi Bog zna, u čemu se još ne skrivamo?!
A zaboravljamo, da gdje god smo se sakrili, kamo god mi željeli pobjeći, mi se zapravo skrivamo od iste stvari: skrivamo se od svoje ranjivosti, od svoga nemira, od svoje smrtnosti se skrivamo!“
Poštovani / Poštovana,
267. emisija kršćanskog rocka je ispred nas, a iza nas je svetkovina Duhova, kojom smo završili vazmeni ciklus liturgijskog vremena.
U ovoj noći uživajmo u Gospel himnima odsviranim u žestokom ritmu rocka, koje sam našao čak na dva albuma u mojoj glazbenoj arhivi.
Na kraju želim još jednom zahvaliti svima vama, koji ste prošloga tjedna imali nas svećenike u svojim molitvama; kazati hvala svima vama koji ste se na bilo koji način javili, poslali svoju riječ u svezi s 30 godina moga svećeništva.
Puno toga možete vidjeti na mojoj novootvorenoj web stranici – www.pateranto.com – a koju je osmislilo i uradilo poduzeće za dizajn i komunikacije „Bruckom d.o.o.“, na čelu s gđom Ivankom Bruck; hvala im.
Utipkajte na internetu, i uživajte u lijepim sadržajima, od pjesama „Glasnika nade“, do knjigâ „Sjećanja“ – i svega ostaloga.
Sve što trebaš učiniti, jest – kliknuti na ovaj link ili sliku ispod:
… a sve ostalo pusti meni!
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
