Pošto je Isus uzet na nebo, vratiše se apostoli u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod.
I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.
[ Dj 1, 12-14 ]
Još 9x prespavati, još 9x izmolit’ „Jutarnju“ i „Večernju“ – molitvu nas redovnikâ, molitvu Crkve, još 9x slavit’ svetu misu… – tim riječima sam prošlog ponedjeljka završio 265. emisiju kršćanskog rocka; a evo s istim bi’ riječima započeo i ovu noćašnju 266. emisiju, samo što se brojka jako smanjila – spala je na 2.
Zato, u ovoj noći govorim: još 2x prespavati, još ovu noć kad prespavam, i onu sutrašnju – preksutra je dan!
U srijedu je dan, 27. svibnja, kad se napunja 30 godina otkako sam zaređen za svećenika.
Bože, 30 godina! – govorim sam sebi; kako su samo brzo prošle! – 30 godina dijelim svete sakramente, 30 godina propovijedam Tvoju Riječ; nekad s propovjedaonice u crkvi, nekad s gitarom, a nekad u emisijama kršćanskog rocka.
30 godina tako. – A kol’ko god da ih je još preda mnom, dobri Bože, Ti me u tim godinama prati svojim blagoslovom!
Poštovani / Poštovana,
svatko od nas koji smo kršćani-vjernici, ima i svoju crkvu koju na poseban način voli, uz koju je vezan.
Ja ih imam dvije, dvije prelijepe crkve i za oko, a posebno za dušu – uz koje sam vezan i koje su mi srcu prirasle.
Prva je ona moja župna, brajkovska, svetog Petra i Pavla; u njoj sam kršten, pričešćen i krizman.
I druga crkva, meni najljepša, jest ona u Zagrebu – Kraljica svete krunice, u kojoj sam čak u četiri navratâ bio aktivan.
Najprije kao dominikanski novak i student, pa onda kao kapelan i dvaput kao župnik.
Slike ovih dviju crkava stavio sam sprijeda i straga na majicu, a ispod ispisao godine moga življenja, mog svećeničkog djelovanja, sve po redu – onako kako me je dobri Bog kroz ovih 57 godina života vodio.
Iste slike nalaze se i na novom singlu „Glasnika nade“, a koji smo moj stariji brat Jadranko i ja naslovili: „Glasniku goleme nade“.
To dvoje u ovoj noći želim podijelit’ kao dar, moj svećenički dar za svih ovih 30 godina djelovanja u Katoličkoj crkvi, unutar moga dominikanskog Reda.
Koristim priliku da u ovom mailu najavim i otvaranje nove web stranice (vjerojatno najkasnije baš u srijedu – 27.05.2020.), čudnog – a opet vrlo jednostavnog naziva: www.pateranto.com
– a sve ostalo će ti se samo kazati, kad je otvoriš…
Zato, u ovoj noći od ponedjeljka, u 266. emisiji kršćanskog rocka, budimo zajedno! – Slušat ćemo lijepe riječi, možda malo i pre-osobne, dijelit’ nagrade – i naravno uživati u dobroj glazbi, u kršćanskom rocku kakvog ga sviraju „Glasnici nade“!
Sve što trebaš učinit’, jest – klikni na link – sliku ispod.
… a sve ostalo, pusti meni!
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto