U ono vrijeme: Reče Isus:
Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.“Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
Stoga im Isus ponovno reče: „Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.
Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“
[ Iv 10, 1-10 ]
U ovo današnje vrijeme, želi li netko bit’ siguran – da će na glazbenom planu imat’ otvorena vrata za uspjeh, mora se držat’ provjerene parole: piši, pjevaj, snimaj, radi što hoćeš – ali nek’ u svemu tome bude što više psovke, blaćenja, provokacije – i sve na račun Isusa Krista, Majke Božje, Katoličke crkve, svećenika i časnih sestara… – Uspjeh je 158% zagarantiran, zarada isto tako!
Dakle, upravo psovka, ubire itekako velike plodove i to u gotovini, u kešu.
A što je od svega najvažnije, uvijek će se nać’ netko tko će to nazvat’ „umjetnošću“!
U javnosti je postao znak mode – psovati i na svaki mogući način obezvrjeđivati kršćanske svetinje. – To se onda cinično opravdava umjetničkim nadahnućem, slobodom govora, tolerancijom i pravom na drukčije mišljenje.
Obišao sam mnoge rock-festivale diljem Europe: Slovenija, Njemačka, Španjolska, Švedska… – koji traju i po više dana i na kojima čak u isto vrijeme nastupa i po više rock bendova, zbog čega je podignuto i više pozornicâ. Dok završi nastup na jednoj pozornici, fanovi odlaze do druge – na kojoj drugi bend već počinje s nastupom. – Tako je manje praznog hoda, a posjetitelji za uloženi novac mogu uživo pogledat’ više rock-grupâ.
Jedan stage je obično rezerviran samo za sotonističke bandove. – Na tom stageu, zna se, nastupaju bandovi koji kao prvo izgledaju skroz bolesno. – Tu se pale i trgaju Biblije, lome se križevi, gazi ih se; izvikuju se najveće prostote i hule protiv Boga, Isusa Krista, Bl. Djevice Marije i protiv Katoličke crkve.
Sve se to najčešće čini iz jednog toliko jadnog, da ne kažem bizarnog razloga: da bi se ispalo ‘cool’, i da bi se pridobilo što više fanova koji će slušat’ njihove pjesme, kupovat’ njihove nosače zvuka, nosit’ njihove majice…
Čak je i psihologija rekla svoje, da gaženje i obezvrjeđivanje svetoga – zapravo je znak da se čovjek srozao na razinu životinje. Izrugivanje tuđih svetinjâ oduvijek je bilo izazovno onima koji ništa sveto u životu nisu imali.
Svaki čovjek duboko u sebi doživljava zov svetoga, i to ostaje u dubini njegove duše kao nasušna potreba. – Zato onomu koji odbaci svetinje, one mu nužno postaju smetnja, izazov, provokacija.
I kad netko obezvrjeđuje nečiju svetinju, to je duboki krik njegove prazne nutrine za svetim; jer jedino svetinja može nahranit’ čovjekovu prazninu.
U ovoj 263. emisiji slušat ćemo dobar kršćanski rock, žestok, onakav kakav i treba bit’!
Jedan od projekata koji ćemo u ovoj noći čut’ jest „Project Aegis“, nešto jako novo i vezano je uz karantenu.
– Naravno, uz to će na red doći i još puno dobrog kršćanskog rocka, kakav se ne sluša ni na jednog radio postaji – samo na HKR-u u noći od ponedjeljka.
Klikni i poslušaj…
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
