U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče:
„Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.“
I posvjedoči Ivan: „Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.“
Davno sam prest’o razmišljat’ o tome, kol’ko će „Deutsche Post“ na meni zaradit’ za ove il’ one blagdane. – Zato sam i ovaj put mailom razasl’o čestitke za Božić (nijedna službena i napisana reda radi), nego osobne – i sve poslane na adrese osobâ s licem koje poznajem, s imenom i prezimenom koje meni u mome životu nešto znači.
Između mnogih čestitki, pristiglih isto tako mailom, na 2. dan Božića stiže mi nekol’ko riječi od jedne drage obitelji iz Zagreba; obitelj Vukšić se javila, mama Ljubica i tata Josip, s njihovih dvoje djece.
Napisali Vukšići:
Dragi naš Pater Anto,
Sretan ti Božić i sveto Isusovo porođenje.
Sretan ti Blagdan Svetog Stjepana, prvomučenika.
U mislima i srcu te nosimo.
Ti si nam, potaknut Duhom svetim, davao snagu da izdržimo, kad je bilo najteže. – Ti si našoj Mariji donosio živog Krista.
Evo, uskoro će 16. siječnja – punih 5 godina otkako se naša Marija preselila u Raj, kod Gospodina.
Nama svima, ostaje: moliti se i pouzdavati u ljubav i milosrđe našeg’ Gospodina i Spasitelja.
Pratimo tvoju emisiju, volimo tvoj navještaj i propovijedi, volimo tvoju iskazanu pažnju za starije, bolesne i za nemoćne. – Potičeš nas da s njima suosjećamo i da za njih molimo.
Volimo tvoju obitelj, tvoje Brajkoviće, tvoj zavičaj; i sve one tvoje pripovijesti o događanjima i običajima – sve nas to vrati u našu mladost, u naš Novogradiški kraj.
– I onda si mislimo: Bože, kol’ko puno sličnosti u načinu življenja. Božja djeca su u cijelom svijetu slična i prepoznatljiva.
Dragom Bogu nek’ je hvala na svemu!
S ljubavlju, tvoji Vukšići!
Već sam tad bio rek’o, da u emisiji kršćanskog rocka,
koju je draga Marija čak i u bolničkom krevetu redovito slušala, svakako se trebam spomenut’ njezine 5. godišnjice smrti. Ostalo je u mom kompjutoru od Marije nekol’ko njezinih fotografija;
ostao je i plakat s koncerta Balaševića u Lisinskom iz 2013., na kojem je Đole napisao posvetu:

za Mariju…
kao mala uspomena na Veliko Veče
u Lisinskom…
Balašević Đ.
U mnogočemu, pa i u ovome, Đole je uvijek bio velik. – Hvala mu na tome!
Moj prijatelj Saša iz Zagreba, rek’o mi je da će mu proslijedit’ ovaj mail, uz koji (dolje niže) ide i potpisani plakat s Đoletovog koncerta iz Lisinskog, iz 2013.
Vjerujem da će nas noćas Đole Balašević slušat, tamo negdje u svom Novom Sadu. Pozdrav šaljem iz Hamburga njemu i njegovoj obitelji – i govorim jedno veliko „hvala za sve, Đole! Ne samo za pjesme,, nego za još puno toga! Ti znaš, znam i ja – a zna i dragi Bog!“
Sjećajući se drage Marije, odmah na početku emisije kršćanskog rocka slušat ćemo jednu od ljepših rock balada koje je glazbeni svijet dao; pjesma je to kršćanske rock grupe „WhiteHeart“ – „Desert Rose“.
Ovdje je link, na kojem možeš poslušat’ ovu pjesmu. – Suzana ju je prevela, a Marija je tekst bila uramila i objesila na zid – odmah do svoga kreveta.
U noćašnjoj 248. emisiji kršćanskog rocka s nama će bit’ američka kršćanska rock grupa „Shout“.
Ken Tamplin, čiju ćemo virtuoznost na gitari slušat’ kroz čak iduće tri emisije, vođa je i utemeljitelj kršćanske melodične rock grupe „Shout“.
A Ti, sve što trebaš učinit’, klikni na ovaj link i poslušaj