U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.”
Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!”
Nato Marija reče: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ – I anđeo otiđe od nje.
(Lk 1, 26-38)
– Je li rock sotonski?!
Ovo pitanje sve češće se postavlja preko sredstava javnog priopćavanja. Nosači zvuka s motivima pakla na omotima, zatim skrivene/sublimirane poruke, ubojstva, samo-ubojstva počinjena s poticajem dobivenim iz tekstova pojedinih pjesama… – sve nas to vraća na onu staru polemiku, koja malo-malo pa se vrati na površinu, izroni u javnosti, a o kojoj TV i tisak svaki put govore k’o o nečemu što je novo.
Masmediji k’o da se natječu u skidanju prašine sa svagdanjih banalnosti: popis skrivenih porukâ, crna lista ‘sotonskih umjetnikâ’, pita se mišljenje svećenikâ, egzorcistâ, psihologâ…
Pa onda nakon vatrometa, bura se opet stiša.
„Sotonski rock“ gurne se opet u onaj najdonji škafetin, stavi ga se u hladnjak – e da bi ga se opet moglo izvuć’ u određeno vrijeme.
– I tako onda ta vrst glazbenog izričaja postaje vijest.
A Ti, sve što trebaš učinit…
Samo klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto