215. emisija kršćanskog rocka – 25. godina od pada Brajkovića!

Kad bi’ Ti sad iš’o objašnjavat’, što bi to u našem dominikanskom Redu imala značit’ riječ „venia“, onda bi se to najlakše moglo protumačit’ ovako: u razgovoru s našim starijim fratrima, koji su čak puno stariji i od mene, znala se često čut’ riječ izgovorena kao pouka: „E, za to i to, mi smo morali napravit’ veniu“.

‘Napravit veniu‘, ili ‘prostrt se u veniu‘ – to su izrazi koji u našim dominikanskim samostanima podsjećaju na neka minula vremena. Venia je zapravo stav tijela, kojim neki brat ili sestra izražavaju žaljenje zbog neke učinjene pogrješke ili propusta. Stav je to kojim se istovremeno pokazuje potpuna poslušnost poglavaru, pri premještaju iz jednog samostana u drugi, a poslušnost je ono što mi dominikanci na poseban način zavjetujemo.

Venia je dio posebnog obreda, koji je bio živ u našim samostanima do prije 50-ak godina, a zvao se „Capitulum culparum“. Cijela bi se zajednica okupila u kapitularnoj dvorani, a onda bi svi članovi zajednice, jedan po jedan, činili veniu u središtu zajednice, i u tom su stavu pred okupljenom braćom izražavali žaljenje i kajanje za ono što su kao redovnici krivo učinili, ili su propustili učinit’. To je ujedno bila prilika za ispriku braći pojedinačno, a i cijeloj zajednici.

Venia je, dakle, pokornički stav, ali i stav koji vodi k pomirenju, stav poslušnosti koji snažno svjedoči življenje onoga na što se svaki redovnik zavjetovao.

I ja sam u ovoj noći dužan učinit’ najmanje jednu il’ dvije venie, tj. priznat’ da sam – i gdje sam pogriješio.

Nakon što sam ih pogledao uživo, na SRF – sad prije neki dan, američki kršćanski metalcore bend „Killswitch Engage“ – posipam se pepelom, i otvoreno kažem da sam pogriješio, kad sam ih doveo u 149. emisiju kršćanskog rocka (14. studenog 2016.)!

U riječima njihovih pjesama, oni jesu na tragu Isusove Radosne vijesti; ali na tragu njihovog životnog svjedočenja i vokabulara kojim se koriste, „Killswitch Engage“ su kočijaši kakve se rijetko susreće. Otvoreno ovdje kažem da po najavama svojih pjesama, u kojima se koriste takvim prostotama i vrijeđanjem posjetitelja, oni nisu nikakav kršćanski bend, niti s kršćanskim rockom imaju ikakve veze. Zato, moja duboka isprika, najprije Tebi, jer sam se prevario u ovom bendu.

Druga moja venia, moja druga isprika tiče se sviju onih koje sam kroz ovih deset godina vođenja emisije kršćanskog rocka na bilo koji način povrijedio. I ja sam samo čovjek, i moguće je da mi se u proteklih 6 sezona, otkako ide emisija kršćanskog rocka na HKR-u, moguće je da mi se omakla kakva riječ koja nije bila baš primjerena mom svećeničkom pozivu, ili zbog koje se netko osjetio povrijeđenim. Jednako tako, moguće je da sam u četiri godine prije toga – dok sam emisiju istog naslova vodio na „Radio Korčuli“ – moguće je da sam i tamo koga povrijedio.

Ako je bilo kad – bilo tko, zbog mene – ili zbog nekih mojih riječi zaplakao, ili se zbog mog nedoličnog ponašanja nije osjećao lijepo, duboko se ispričavam – i kao redovnik-dominikanac pred Tobom činim veniu.

Noćašnja 215. emisija kršćanskog rocka posvećena je 25.-oj godišnjici otkako su pali moji Brajkovići. Tim povodom rado ću na Tvoju adresu poslat’ CD „Glasnika nade“, naslovljen „Bili jednom ratnici“. (Naravno, moraš mi poslat’ povratnu informaciju da to želiš – i točnu adresu!)

CD i knjiga „Sjećanja 21“, sve je to već izišlo prvi puta na 10.-tu godišnjicu pada Brajkovića.

Ove godine, 25 godina otkako su Brajkovići pali, taj cd je ponovo objavljen u remasteriranom izdanju. Na njega je stavljena još i knjiga „Sjećanja 21“ i još puno toga, a što je vrijedna dokumentacija na to vrijeme, kad je život “Rvata-katolika” u zemlji Bosni malo vrijedio. Sve to, moći ćeš vidjet’ i pročitat’ – naravno i poslušat’, kad staviš novi CD u svoj kompjutor. Veliki trud je ponovo uložen u sve to.

Početak noćašnje emisije posvetio sam našoj Mami; sutra (12. lipnja) 16.-ta je godišnjica njezine smrti, otkako je Mama ‘otišla’ putom bez kraja. Naša Mama je bila obična žena sa sela, ali po ponašanju je bila dama, fina dama; a dama zna kad treba otići! Zato, neću je zadržavat’ i neću je budit’! Mama, počivaj u Ljubavi Božjoj!

A Ti, ako stigneš, u nadolazećoj noći odvoji si vrijeme od 22.30 – do ponoći.

Klikni na ovaj link, direktno na stranici youtuba

Scroll to Top