Dragi brate Anto!

Slaviš 30 godina svećeništva, slaviš godine Božje blizine po krštenju, krizmi i svećeničkom redu, slaviš godine svećeničkog življenja milosti blizine prema ljudima, slaviš godine milosti svećeničkog poslanja ovodobnom čovjeku, koji nije zahtjevan. On traži malo, ali kako bi mu ti dao i ono malo, ti trebaš posjedovati puno.
30-godina svećeništva jest prigoda opet reći:
‘Evo me, Gospodine! Hoću i nastavljam put’!

Pomolimo se:
Prigodom tvog slavlja – 30 godina svećeništva, i ja se pridružujem tvojim podupirateljima po molitvi: neka te Gospodin blagoslovi po daru milosti molitve, po milosti blizine prema ljudima i po milost milosrdne pravednosti i pravedne milosrdnosti – pravda i milosrđe su povezani. Jedno bez drugoga se ne mogu naći.

Moju čestitku ti šaljem u ime naše obitelji i rodbine, prijatelja i poznanika tvojih i naše obitelji, u ime svih Rvaćanki i Rvaćana naše rvaćanske zavičajnosti!

Poštovani pater Anto,

Hvala Vam na lijepoj majici. Rozika je danas na misi nas neke iz Biblijske zajednice već razveselila.
Upućujem Vam najiskrenije čestitke povodom 30 godišnjice Vašeg ustrajnog i iskrenog predanja Bogu koji Vas je odabrao i pozvao, a Vi neumorno i dosljedno slijedite Njegov put.

Hvala Vam za sve mise i propovijedi koje ste služili i za sva djela kojima ste nas kroz 30 godina zadužili, a posebno Vam hvala što ste učinili za našu župu Kraljice Sv. Krunice, predivno je vidjeti koliko Vam je u srcu.

Neka Vas na Vašem svećenićkom putu i nadalje prati milost Božja i zagovor Blažene Djevice Marije.

Pozdrav i blagoslov Vama i pater Mirku

Dragi p. Anto,

želim vam se javiti u ovom trenutku, iako znam da ćete poruku vidjeti sutra kada krenete s pripremom za emisiju; ne znam, hoću li je uspjeti stići slušati, ne znam kakva će biti situacija.

Pisala sam vam nedavno da mi je baka umrla, a danas mi je umro i djed.
Na poseban način sam bila vezana s oboje - baka me doslovno odgojila, a did je cili život svojom potporom bio uz mene.

Od polaganja ispita, preko posla i svih angažmana - toliko ponosa je bilo u njemu...
I čudno je sad 'zamisliti' da ga nema; ali sam mirna, jer je did do kraja bio u vjeri, sa sakramentima.

Kada pričate u emisiji o vašem životu i životu svoje obitelji, i raznim križevima koji su vas pratili zbog rata, iseljenja i neprijateljskih minâ koje se i danas postavljaju, ja se sjetim uvik svoga dida...
Njegov je život od malena bio nagažen komunističkim diktaturama; još je kao dijete bio zatočen od strane vlasti, a ta je istina dio našeg obiteljskog nasljeđa.

Pišem vam ovo jer je njegova povezanost s Crkvom i sa svećenicima bila autentična i odana do kraja - i znam da bi mu značilo da ga se sjetite u molitvi...

Nadam se da ste Vi dobro; želim Vam Božji mir i blagoslov.

Imam jednu veliku molbu:

moji roditelji vas pokušavaju već danima, mjesecima dobit' na telefon, ali bezuspješno. Oni vas slušaju svakog ponedjeljka; to su Vam Barica i Jakob Galović iz Zagrađa kraj Pleternice. - Dvoje starih ljudi, oboje invalidi.

Mama je već 10 godina u kolicima, a Tata već dugi niz godina bez noge. Usprkos svim nedaćama koje su ih stizale u životu, othranili su i na noge podigli nas šestero svoje djece.

P. Anto, njih dvoje upravo danas slave 60 godina braka.
Stoga sam Vas stvarno htio zamoliti da ih pozdravite u emisiji, koju oni već godinama slušaju - ili da ih, ako možete, nazovete na telefon; mislim da nitko na svijetu ne bi bio sretniji od njih dvoje.